Povratak Filipa Latinovicza jedan je od najpoznatijih romana Miroslava Krleže. Ovaj roman značajan je u našoj književnosti jer se smatra prvim hrvatskim u potpunosti modernim romanom. Roman nema klasičnu kompoziciju, pa ni posve razgranatu fabulu, ali je svejedno kompleksan zbog psihološkog prikaza i razvoja likova, pogotovo glavnog lika, što i jest odlika modernog romana.
Radnja romana smještena je u dvadesete godine prošlog stoljeća, ali je fabula puna digresija, retrospekcija i razmišljanja likova. Glavni lik, Filip Latinovicz, predstavnik je intelektualca neshvaćenog u surovom, primitivnom svijetu. Takav svijet on ne razumije, baš kao što taj svijet ne razumije njega. Zato je naglasak ovog romana na otuđenosti pojedinca iz svijeta, te na njegovom nepripadanju okolini u kojoj je prisiljen živjeti.
Ovaj roman donekle je i roman-esej, jer obiluje dugim raspravama o slikarstvu te općenito umjetnosti, budući da je glavni lik slikar, a izneseni stavovi, stavovi su samog pisca. Povratak Filipa Latinovicza objavljen je 1932. godine, a do danas drži visoko mjesto na ljestvici najboljih hrvatskih modernističkih romana.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Nakon 23 godine izbivanja iz rodnog grada, Filip Latinovicz stigao je na kolodvor i uputio se prema obiteljskoj kući. Kuća je imala truli zid, bila je oronula i trošna. Kada je došao pred ulazna vrata, Filipu su se vratila sjećanja na dan kada je otišao iz kuće. Majka ga je bila izbacila na ulicu jer joj je ukrao stotinjarku. Većinu svog vremena Filip je tada trošio na piće i sumnjive žene, a sve je počelo nakon što se prvi put zaljubio te mu je zbog toga bilo slomljeno srce. Naime, kada je Filip bio gimnazijalac, zaljubio se u krčmarevu kći Karolinu. Ona je znala što Filip osjeća prema njoj, pa se poigrala s njegovim osjećajima. Na kraju se udala za drugoga, nakon čega je Filip počeo piti i raskalašeno živjeti, trošeći majčin novac, zbog čega ga je ona na kraju izbacila iz kuće.
Prije nego je došao kući, Filip je posjetio majčinu trafiku. To mjestu podsjetilo ga je na djetinjstvo. U mučnom prisjećanju ponovo je proživio sve one osjećaje dok bi njegova majka izbivala iz kuće, odlazeći s tko zna kime, tko zna gdje. Filip nije znao ni tko mu je pravi otac. Zadnje što je čuo od majke je da je to ni manje ni više nego biskup. Ali Filip nije posve vjerovao u to. Želja da otkrije tko mu je pravi otac jedan je od glavnih razloga zbog kojeg se Filip nakon toliko godina vratio kući.
Hodajući kući, Filip je promatrao grad i ljude na ulici. Sve mu se činilo i suviše kaotično, bijedno i otrcano. U ogledalu kavane primijetio je i svoj odraz, ali vidio je samo starog čovjeka velikih podočnjaka, ofucanog i suhog, s cigaretom u ustima. Zapitao se je li to stvarno on? Ako nije, tko je to i tko je on zapravo? Filip je počeo sumnjati u svoj identitet.
Filipova majka preselila se u Kostanjevac. Na putu prema njenoj kući, Filip je sreo Jožu Podravca. Ovaj čovjek podsjetio je Filipa na zaostalost kraja u koji se vratio. Ljudi ovdje bili su primitivni i uskogrudni, iako su se mnogi voljeli iskazivati i razbacivati onime što imaju, kitivši se lažnim perjem za bolje mjesto u društvu. Takva je bila i Filipova majka, priprosta i niskog morala, voljela se šepiriti i praviti da je moćna. Do svog statusa u društvu došla je sumnjivim ponašanjem, spletkama i prevarama, a ipak ponosila se kao da je plemkinja.
U Filipu je sve to izazivalo jak i nepopustljiv nemir, što je smetalo njegovoj majci koja je željela uživati u svom teško stečenom, visokom položaju u društvu. Filip joj je prkosio na razne načine, a jedan od njih je bio kada je njegova majka naručila da joj Filip naslika njen portret u crnini. Filip ju je naslikao kao staru damu iz bordela, grotesknu i mračnu, kakva je zapravo bila, a pretvarala se da nije.
Upoznavajući se s majčinim novim načinom života, Filip je otkrivao mračnu stranu visokog društva. U njemu su sjedili mahom lopovi, varalice i sumnjivi ljudi. Na samom vrhu tog društva nalazio se Silvije Liepach, nekadašnji župan koji je napredovao u karijeri varajući ljude nepotpisanim člancima. Filip je prezirao Silvija više od svih.
Kako bi se lakše nosio sa svojim osjećajima dok je u Kostanjevcu, Filip je dosta vremena provodio u kavani “Kod Krune”. Tamo je radila konobarica Bobočka Radajeva, žena upitna morala, ali zato dovoljno zanosna da većina muškaraca padne na njeno zavođenje. Jedan od takvih muškaraca bio je i Filip. Bobočka ga je očarala, toliko da je i zbog nje ostajao u Kostanjevcu. Ipak, Bobočku je pratio glas da je upropastila svog ljubavnika Baločanskog, te da je čak i ubila njegovu suprugu kako bi bila s njim. Baločanski je nekada bio ugledni član društva, a danas materijalno i duhovno upropašten čovjek koji je živio za malo Bobočkine pažnje. Bio je živ primjer svim muškarcima u što bi se mogli pretvoriti ako padnu pod Bobočkin utjecaj.
Ali Bobočka je unatoč tome svojim erotizmom neodoljivo privlačila Filipa. Zbog nje je svaki dan dolazio “Kod Krune”. Bobočka je u njemu probudila neki novu snagu. Poput muze, probudila je u Filipu i želju za slikanjem. Nakon dugo vremena, glavi mu se javila vizija za novu sliku, a odražavala je Krista razapetog na križu, kako stoji poput mosta za spast čovječanstva.
Filipova nestalna sreća koju je u njemu budila Bobočka naglo je poljuljana kada je u Kostanjevac došao Grk Sergej Kirilovič Kyriales. Kyriales je bio doktor fiziologije s Kavkaza i Bobočkin prijatelj, pa je Filip odmah posumnjao da je i njen ljubavnik. Nakon što je Kyriales došao u mjesto, Bobočka se sve više udaljavala od Filipa, što je u njemu budilo strah da će ga Bobočka posve ostaviti i da će se njegov svijet ponovo srušiti. Kyriales i Filip zajedno su provodili vrijeme u kavani s Bobočkom, ali Kyriales je pri tome bio nesnošljiv prema Filipu. Stalno je umanjivao njegov rad, mišljenje i poglede na život. Kyriales je jednostavno bio takav čovjek: nametljiv, glasan i bez dlake na jeziku, što je Filipu jako smetalo. Jednom prilikom ga je toliko razljutio da je Filip odgurnuo Grka u naletu bijesa.
Pred gostionicom se tada dogodilo i ubojstvo. Nakon njega, Bobočka se više nije pojavljivala u gostionici. Nakon nekoliko dana izbivanja, Filip ju je odlučio potražiti kod njene kuće. Kada je došao pred njenu sobu, vidio je Baločanskog kako sjedi i čita novine za stolom, dok su se u sobi dva tijela micala pod plahtom. Filip je znao da su to Bobočka i Kyriales.
Bobočka je primila Filipa u posjetu, dok je Grk sjedio pored nje. Kyriales je pričao o svojim mnogobrojnim putovanjima, a Filip ga je onda iznenada upitao razmišlja li kada o samoubojstvu. Ovo pitanje je sumnjivo jer je Grk vrlo brzo nakon toga pronađen mrtav pod mostom.
Nakon što su sahranili Kyrialesa, Bobočka je došla kod Filipa kako bi ga zamolila da joj posudi novac za put. Željela je otići u Hamburg. Filip se sjetio kako ga je večer prije posjetio Baločanski i zaprijetio mu da odgovori Bobočku od puta, jer tako će ih ta žena obojicu prevariti. Kod Filipa je tada došao i Baločanski, pa ovaj nije mogao dati novac Bobočki. Bobočka je otišla bez novca i dogovorila se s Filipom da će se naći “Kod Krune”.
Dok je čekao da dođe vrijeme za sastanak s Bobočkom, Filipu je došla majka i upozorila ga na Bobočku. Rekla mu je da nije dobro što se druži s takvom ženom, preljubnicom, rasipnicom i iskorištavateljicom muškaraca. Filip se na to naljutio, upozorivši majku da je i ona sama takva, pa nema pravo ništa govoriti protiv Bobočke. Kao argument spomenuo je svog oca, za kojeg ni danas nije siguran tko je. Filipov majka tada je pružila sinu sliku na kojoj je bio Filipov omraženi Silvije Liepach, što je značilo da mu je upravo on otac. Ovo saznanje jako je pogodilo Filipa.
Ali onda mu je na vrata došao Baločanski. Rekao je da Bobočka ipak neće trebati njegov novac, jer neće nigdje putovati. Dao mu je i poruku, ali Filip je posumnjao da se nešto drugo događa. Na papiru koji mu je Baločanski dao, Filip je primijetio krvavi otisak, a krvi je bilo i na nogavicama Baločanskog. Baločanski tada pobjegne, a Filip krene za njim, ali, sumnjajući na najgore, skrene do Bobočkinog stana. U njenoj sobici pronađe Bobočku mrtvu, prerezanog grkljana.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Miroslav Krleža
Miroslav Krleža, rođen u Zagrebu 7. srpnja 1893., bio je esejist, romanopisac, pjesnik i dramatičar te dominantna figura u modernoj hrvatskoj književnosti.
Čovjek snažnog intelekta, Krleža je pisao s velikim intenzitetom, neustrašivo kritizirajući političke i društvene nepravde. O snazi i važnosti njegovog rada treba suditi iz čitavog njegovog opusa – 40ak svezaka priča, eseja, političkih komentara, predstava, poezije, kao i nekoliko romana. Ogroman opseg njegovih tema širio se kroz njegove tekstove, koji često funkcioniraju kao međusobno ovisni dijelovi jednog organskog jedinstva.
Njegovi romani, poput “Povrataka Filipa Latinovicza” (1932.) i “Na rubu pameti” (1938), u kojem glavnu ulogu imaju intelektualci koji su izgubili svoju moć djelovanja u svijetu koji karakterizira spremnost da porobe nečiji um zbog materijalne koristi ili zbog osjećaja pripadnosti.
Krležina dramska trilogija “Gospoda Glembajevi” (1932) optužnica je dekadencije hrvatske buržoazije pod vlašću Austro-Ugarske. Napisao je i djela kojima obrađuje tematiku prošlosti eksploatacije i stradanja hrvatskih seljaka – na primjer, priče iz zbirke “Hrvatski bog Mars” (1922.) i “Balade Petrice Kerempuha” (1936), koji većina smatra njegovim najboljim djelom.
Najpoznatija djela: Povratak Filipa Latinovicza, Hrvatski bog Mars, Balada Petrice Kerempuha, Na rubu pameti, Baraka pet be,
Krležina djela karakteriziraju njegovu nepokolebljivu predanost humanizmu i slobodu uma pojedinca protiv društvenih i mentalnih ograničenja bilo razvijenog buržoaskog društva, bilo dogmatskog socijalističkog. Bio je najveći pisac hrvatske književnosti 20. stoljeća.
Umro je 29. prosinca 1981. godine u Zagrebu.
Odgovori