Novela od Stanca je kratka dramska igra Marina Držića. Držić je poznat po tome da je pisao pastorale i komedije (i jednu tragediju), koje su bile jako popularne u to vrijeme (16. stoljeće). Novela od Stanca je Držićeva prva komedija i jedino djelo sačuvano u potpunosti. Odlično prikazuje dubrovačko društvotog vremena.
Novela u nazivu ovog djela zapravo znači šala, pa se zbog toga svrstava i u farsu. Karakterizira ju humor, vulgarizmi i karikiranje s elementima groteske što se u djelu može iščitati u ponekad vulgarnim razgovorima mladića Mihe, Vlahe i Džive. Elementi koji spadaju u pastoralu, najbolje se vide u motivima poput seljaka, pastira i vila.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Dramska radnja započinje naglo, bez uvoda. Autor nas uvodi u atmosferu noći. U daljnjem tijeku radnje nižu se dinamični dijalozi zahvaljujući kojima se pred gledateljem odvija smiješna radnja utemeljena na dvjema antitezama: mladost-starost (koje seu djelu pojavljuju oko 40 puta) te selo-grad. Realizam dramske radnje pojačan je lokalnim aluzijama na dubrovačke prilike.
Radnja započinje govorom dubrovačkih mladića u dijalektu), a dolaskom starca Stanca mladići mijenjaju govor na štokavski.
U prvom prizoru pratimo Vlaha i Mihu kako se nalaze na dubrovačkim ulicama u pokladnoj noći s mačevima. Miho objašnjava kako je pobjegao od kuće te sada s prijateljom u borbi protiv dosade i u stalnoj žudnji za nečim novim i zabavnim, smišljaju što bi mogli raditi. Ovdje se u dijalogu prikazuje razlika burnog mladenačkog života (kroz Mihin opis bijega iz kuća) i starosti (kako njihovi roditelji ne znaju više za zabavu) kroz noćni dubrovački život i njegove opasne, sumnjive krajeve poznate i po prostituciji.
Mladići se u šali igraju mačevima prerušeni. Miho prepričava kako je kod Onofrijeve fontane susreo umornog, smiješnog starca Stanca koji je sa sobom ponio sve što ima (kozu, sir). U drugom prizoru im se pridružuje prijatelj Dživo Pešica kojeg tek poslije prepoznaju kako su zamaskirani u igri s mačevima. Njegovom pojavom zapliće se radnja jer počinje prepričavati priču o susretu sa Stancem i predlaže da izvedu šalu na njegov račun te tako prevare starca i pronađu zanimaciju.
Dživo se prerušio u seljaka Vlaha kako bi krenuli sa zabavnom prevarom pa prilazi Stancu. Treći prizor odvija se u dijalogu između Dživa prerušenog u seljaka i Stanca dok u pozadini skriveni likovi Vlaho i Miho promatraju cijelu komediju. Stanac pripovijeda Dživi-Vlahu kako je došao u grad, ali se osjeća kao uljez te ga nitko ne shvaća niti mu želi pomoći pa se odmara kod fontane čuvajući svoje stvari. S veseljem upoznaje Dživu u želji da pronađe prijatelja i hladom gradu toliko drugačijem od seoske sredine iz koje Stanac dolazi.
Dživo se predstavlja kao bogati iz istočne Hercegovine, kraja poznatog po govedima dok siromašni seljak Stanac potječe s rijeke Pive. Iz Dživinog predstavljanja kao domišljatog i pametnog trgovca, ulijeva lakovjernom starcu povjerenje i divljenje zbog kojeg će se vezati za njega.
Mladić Dživo prerušen u seljaka stanca uvjerava u priču da se pomladio uz pomoć čarolije vila na dan svetog Ivana (Ivanjdan). U njegovoj priči također se odmarao na istom mjestu kao stanac u tom trenutku kako bi bio što uvjerljiviji. Probudile su ga četiri vile i odvele ga na ples tako da ga uhvate za ruku i pruže mu jabuku.
Dživo objašnjava Stancu što treba učiniti kako bi mu prišle vile i započele svoju čaroliju u kojoj će ga usrećiti tako da ga pomlade.
Stanac kako bi bolje razumio s Dživom, svidio mu se i sačuvao svoj ugled, laže kako je i on susreo vile i prije s njima plesao.
U četvrtom prizoru Dživo se vraća uzbuđeno prepričavajući zgode prevare Stanca ismijavajući njegovu lakovjernost.
Vlaho i Miho se smiju Dživinim zgodama, a Dživo se hvali kako mu je Stanac povjerovao njegovu priču s vilama dok gradom prolaze ljudi “maskari” koji idu na pir. Mladići primijete kako bi to bilo dobro iskoristiti za njihovu zgodu sa Stancom pa ih nagovore da se obuku u vile koje će zavarati starca noseći mu lažnu vječnu mladost za kojom žudi.
Istovremeno kod fontane, u petom prizoru pratimo Stančev monolog u kojima zaziva i vapi za vilama u koje vjeruje da će ga pomladiti poput nekih čudesnih muza. Čekajući mašta o vilama koje izvode svoj tanac oko fontane, daju mu vodice i trave kojom će vječno biti mlad, bezbrižan i veseo kao Dživo koji ga je obmanuo.Istovremeno kod fontane, u petom prizoru pratimo Stančev monolog u kojima zaziva i vapi za vilama u koje vjeruje da će ga pomladiti poput nekih čudesnih muza. Čekajući mašta o vilama koje izvode svoj tanac oko fontane, daju mu vodice i trave kojom će vječno biti mlad, bezbrižan i veseo kao Dživo koji ga je obmanuo.
Maskari obučeni u vile (sestrice gizdave, vodene diklice, kim se ruže goje na bil vrat i lice) prilaze Stancu kako bi izveli novelu. Šale se s njim govoreći mu da ga mogu pretvoriti u buhu, pticu i paklenu napast dok Stanac vapi i moli da mu ostvare samo jednu želju da ga se pomladi kako bi i njegova voljena bila sretna ako izgleda kao dvadesetogodišnji mladić.
Drugi maskari obukli su se u seljake i dozivaju maskare vile koje odlaze voditi tanačac (ples). Vile plešu sa seljacima dok Stanac samo smije poslušno sjediti i gledati u nadi da će se vile smilovati i ispuniti mu želju. Vile daju gizdavim Vlašićima (maskarima seljacima) pravo da biraju koju želju bi da im ispune.
Kada mladi seljaci također požele vječno ostati mladi dolazi do izražaja kontrast razlike između starosti i mladosti.
Stanac želi da se vile i njemu obrate, ispune njegovu želju, a ne samo one vlašića ali poslušno sjedi sa strane i gleda njihov tanac. Ipak želi da se pomladi pa mole vile da ga ne zanemare.
Vile su smirile obje strane, Vlašiće i Stanca sa željama i odlučili Stancu prirediti novelu i završnu obmanu. Stanac moli da mu se ostvari želja jer je prvi tu došao. Vile pristaju, vežu Stancu ruke, režu mu bradu i ostavljaju ga. Uzeli su mu i kozu, sir – sve što je Stanac čuvao kod sebe, sve što mu je ostalo nakon što nije uspio u gradu ništa prodati, a niti pomladiti se. Ništa nije dobio, a sve je izgubio i izrugali su mu se mladi.
Uto mu kozle i što je u bisacijeh dvignu iza njih i ostali i ostave mu dinara što ta pratež valja i otidu tja.
Kad se osvijestio jako se razljutio, uskočivši vikao za njima.
Komična igra, novela koja je uspjela dubrovačkim mladićima tako završava sa Stancem koji zaziva za pomoć da ih netko stigne, ali spasiti se ne da sve što je izgubio.
Pogledajte i video lektire Novela od Stanca!
Marin Držić
Marin Držić, također znan i kao Marino Darza ili Marino Darsa rođen je 1508. godine. Smatra se najboljim hrvatskim renesansnim dramatičarom i prozaikom iz Dubrovnika.
Držićeva djela pokrivaju mnoga područja: lirsku poeziju, pastoral, politička pisma i pamflete te komedije. Iako su njegovi pastorali (Tirena, Venera i Adon i Plakir) još uvijek visoko cijenjeni kao majstorski primjeri žanra, pastoral je kao umjetnički oblik gotovo nestao sa scene.
Međutim, njegove su komedije među najboljima u europskoj renesansnoj literaturi. Kao i kod drugih poznatih pisaca komedije poput Lope de Vege, Bena Jonsona ili Molièrea, i Držićeve komedije pune su bujnog života i vitalnosti, slave ljubav, slobodu i iskrenost te ismijavaju egoizam i sitničave tiranine – i u obitelji i u državi.
Njegove najpoznatije komedije uključuju: Pomet, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Skup
Umro je 2. svibnja 1567. godine u Veneciji, u Italiji.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Autor: Marta Lucić
Odgovori