Tragikomedija ispravljanja ocjena

”Vrijeme teče”, čujem jednu gospođu kako govori drugoj, također veoma ljupkoj gospođi. Iako sam se u tom trenutku našla u kaosu užurbanog prometa, šarolikih tonaliteta raznolikih ljudi i vlastite struje svijesti, uspjela sam osluhnuti te dvije riječi.

Estetski su tako malene, recimo da zauzmu jednu osminu retka kad ih staviš na papir. Nemojte mi zamjeriti ako se ne slažete, zbilja imam čudan rukopis. Sreća vaša pa ne morate čitati moje črčkarije, vjerojatno biste otišli svom doktoru i pohvalili čitkost njegovog krasopisa, znajući da ste vidjeli i gore. Zatim se rukovali s njim, usprkos paničarenju zaraze Korona virusom.

Nastavile su razgovor u kojem se zasigurno potkrala poneka suza radosnica. Pogriješila bih kad bih pokušala citirati, no neke od njihovih misli su da djeca tako brzo odrastu, kao da si ih jučer uspavljivala, igrala se s njima i držala ih za ruku, danas već dogovaraju s prijateljima potragu odjeće za maturalnu, zaljubljuju se i proučavaju fakultete planirajući skoru selidbu.

Prisjetilo me to na vlastite srednjoškolske dane i uvjerenje da nikad neće završiti, da imam još mnogo vremena da živim u bezbrižnosti, neopterećivanju i neznanju što mi sutrašnji dan donosi. Ispit iz matematike, eto što. U jedan dan ili pak jednu večer, znala bih da izlaza nema. Ne gine mi jedinica. No, zašto bi jedna malena brojka (ne želim ponovno razlomkom napisati koliko mjesta zauzima u jednom retku, i sami ste već zaključili da mi nije išla matematika) utjecala na moje nepoimanje vremena do lipnja?

Drage gospođe sa stanice, bile ste u pravu, potpisujem sve što ste rekle ako malo hiperboliziramo vašu izjavu: Vrijeme ne teče. Vrijeme leti.

First things first

Nitko od nas ne ide u školu ili na faks striktno radi učenja. Prvenstveno idemo radi vlastitog obrazovanja (nadam se da kimate glavom), no ne možemo lagati da se na putu prema voljenoj ustanovi veselimo nekom predmetu ili predavanju kao što iščekujemo vidjeti svoje kolege i prijatelje, dečka/curu iz susjednog razreda/odjela koji nam se pomalo sviđa, popiti kavu – sasvim nebitno je li riječ o onoj s aparata ili u omiljenom kafiću na poštenoj pauzi i opustiti se dok početak sata ili predavanja ne zatraži da se probudimo.

Svi ovi segmenti dio su jednog običnog dana koji tamo provedemo, i dok je tako, dobro je.

Ne bi bilo u redu cijeli boravak posvetiti samo učenju i pažljivom slušanju. Dok to radiš jer se bojiš da ćeš nešto propustiti, možda upravo propuštaš neke stvari koje bi ti ostale u još trajnijem sjećanju. Ovakav način života definitivno prouzrokuje enormnu količinu stresa, koja je zapravo tako nepotrebna u ovakvim situacijama. Zdravlje je uvijek na prvom mjestu, bez obzira na sve.

Isto tako, nipošto nije dobro pretjerano se opustiti i pretvoriti svaki sat ili predavanje u kavu, ne ispunjavati najvažnije obveze i dopustiti gomilanje silnih jedinica. Lako je voditi se za onom poznatom ”ma sutra ću”, ali, vjeruj mi, sutra svane za već 24 sata i ako do tad nema volje, teško će biti ikakve promjene.

Ako vjeruješ u sebe i svoje sutra, moguće je da si malo opušteniji i nastavljaš mirno živjeti, no, priznaj, u tvom mozgu kao da je jedan mali glasić koji ti s vremena na vrijeme šapne brojku tvojih jedinica i time ti drastično pokvari raspoloženje, premda ti to ne smiješ priznati ni sebi, a kamo li drugima.

U redu, nagovorila sam te, sad čitaj dalje kako bismo vidjeli što se tu može napraviti.

Činovi ispravljanja ocjena

Zasigurno nitko nije pretjerano sretan kad mu se ”pokloni” negativna ocjena, stoga nema potrebu pretjerano opisivati kako se to dogodilo. Jedinice su zadnji put bile obilježje glavnih faca vjerojatno u ono vrijeme dok su dinosauri hodali našim planetom.

Dakle, nitko ti ne može sve do najmanje pojedinosti reći što sve trebaš napraviti, jer ti to najbolje znaš i možeš. Evo, za početak, znaš o kojem je predmetu riječ.

Čin 1: Upoznaj sadržaj

Bila to biologija ili pak tjelesni (vjerujem da se olako i ovdje pokoja može zalomiti), ti si najbolje upoznat sa sadržajem predmeta. Koliko god da te profesor nespremnog uhvatio, kad se sjetiš nekog pitanja koje je otkrilo tvoju nespremnost, načina njegovog ispitivanja ili predmeta općenito, ti djelići se polako spajaju u cjelinu koja ti ukazuje gdje si pogriješio. Dakle, problem je moguće početi rješavati kad uvidiš u čemu je zapravo problem.

Čin 2: Učenje s razumijevanjem

Ako si sretnik, tvoj problem zapravo uopće nije tako strašan kakvim se isprva doimao. Svjestan si da si jedinicu dobio iz gluposti, nepažnje i nemarnosti. Možda jednostavno provedeš pola života na mobitelu, no sad si odlučio ostatak vremena uložiti u svoje znanje, ili barem prividno brisanje te jedinice. Istodobno listaš materijale i žališ što nisi ovo učio kad je trebalo, sad bi mogao biti lišen muke koju na silnu žalost, moraš proživjeti.

Ako je pak riječ o gore spomenutom tjelesnom, otrči krug oko zgrade da pročistiš misli i doživiš katarzu već u drugom činu. Zezam se, recimo da trebaš učiti neki drugi, možda društveni predmet. Nije toliko teško, samo treba naučiti s razumijevanjem. Ključ uspjeha takvog učenja je, pogađaš, razumijevanje samo po sebi stoga odvoji vremena da to obaviš onako kako treba u cilju konačnog rješavanja te naizgled nebitne jedinice. Ako te zanima detaljniji opis takvog učenja, slobodno pogledaj moj prethodni članak – Kako učiti s razumijevanjem.

Čin 3: Rješenja

U trećem činu pojavljuje se tragični glumac ove drame, a to je osoba koja nije imala dovoljno sreće kao osoba iz drugog čina. Žao mi je, tragični junače, što si dobio jedinicu iz predmeta koji je, po tvom mišljenju, nemoguće svladati. Ako je matematika, lagala bih kad bih rekla da ne suosjećam s tobom i da te ne razumijem.

Neki predmeti zbilja se mogu činiti tako dalekima i neuhvatljivima poput ptica koje lete visoko na nebu ili autobusa koji ti pobjegne pred nosom kad ti se baš žuri. U ovom trećem činu pojavljuju se tri načina koja bi mogla pomoći ovu tragediju pretvoriti u komediju:

Kor

Znaš ono kako se u tragediji glumac često obraća koru i s njima razgovara tražeći rješenje svog problema? Vidiš, ako je jedna stajaća skupina koja rado pjeva mogla pomagati junaku oko, budimo iskreni, mnogo većih problema od tvojih, zasigurno i ti među svojim korom, oprosti, prijateljima ili kolegama imaš nekoga tko može svladati predmet koji te i učinio tragičnim junakom. Pristupi mu, izdvoji ga iz skupine i povedi k sebi, na scenu, dok se Sofoklo ili Euripid u grobu okreću jer bezobrazno kršiš uzvišena pravila. Objasni mu da želiš samo njegovu pomoć, da ćeš ga bespogovorno slušati jer mu vjeruješ i da se nadaš da ćete imati idiličnu glumačku suradnju. Za svaki slučaj, možeš mu nešto i ponuditi.

Izlazak

Shvatio si da moraš izaći iz ove tragedije ako želiš uspjeti. Nema pomoći od kora, nemoj im zamjeriti, vjerojatno oni imaju i vlastite brige. Vremenski skok, i evo te u blagodatima 21. stoljeća. Ako te trebam na njih podsjećati, u redu, pričam o internetu. Dakle, učenje preko interneta danas je tako zastupljeno da kad god netko učenje samo i spomene mi ga već povezujemo s internetom. Postoje ljudi koji se tako isključivo i školuju, sve uspješno riješe i pronađu odličan posao. Tako da, zbilja, ako netko može preko interneta završiti školu ili fakultet tada i ti definitivno možeš na tražilici utipkati nekoliko ključnih riječi i biti nadomak svom novom učitelju.

Zaista, mogućnosti je bezbroj, nismo ih svjesni. Doslovno možemo birati hoćemo li gledati video u kojem o profesor/ica objašnjava gradivo korak po korak, vidjeti zadatke s ponuđenim rješenjima, čitati o temi koja nam je potrebna i kao šećer na kraju – zaigrati kviz da utvrdimo svoje znanje.

P.S. Žao mi je ako je naslov aludirao na izlazak u grad, no, brzo ćeš i to moći bez grižnje savjesti.

Oči u oči

Različiti smo, imamo različite preferencije i najbolje sami poznajemo sebe. Ako nam je internet nekako hladan i smatramo da nije dovoljan motivator za učenje, sasvim je u redu potražiti pomoć sa strane, tj. instrukcije. Zasigurno nisi prva osoba koja ih traži iz predmeta koji te muči, stoga se malo raspitaj oko izbora najboljeg mogućeg profesora nakon kojeg ćeš se osjećati kao da si bespotrebno brinuo.

Ne žali za novcima, jer novac uložen u obrazovanje nikad nije uzaludno potrošen. Ako su tvom koru instrukcije također potrebne, možete dogovoriti i zajednički odlazak. Vraćamo se na idući čin prije nego ova drama skrene s puta…

Čin 4: Dogovori datuma ispravljanja

Misliš da sanjaš, a zapravo je istina – svladao si taj težak predmet, nisi više tragični junak, sad bi se usudio nazvati grčkim božanstvom. No, na tronu još uvijek sjedi Zeus, tj. tvoj profesor bez kojeg ispravljanje ocjena neće biti moguće.

Kako bi se izbjegle nesuglasice, najbolje bi bilo otići na Olimp, u ovom slučaju učionicu i zamoliti ga možeš li idući sat ispraviti tako mrsku jedinicu. Ako te ne počne gađati munjama, na konju si. I to Pegazusu, koji će te odvesti na jedan prelijepi let dok se ne počneš pripremati za samo ispravljanje ocjene. Nemoj odmah zalutati u Aristofanove oblake, prvo se konzultiraj s profesorom oko toga što sve trebaš odgovarati, hoće li to biti usmenim ili pismenim putem i koji mu točan datum odgovara. Samo budi pristojan i zapamti da lijepa riječ svaka vrata otvara (osim onih podzemnog svijeta Hada).

Ako profesor isprva ne pristane, nemoj odmah žaliti za vremenima kad je profesorima bilo dovoljno diskretno odnijeti jabuku na stol i sve bi želje bile ispunjene. Zasigurno se nisi sjetio ispravljati ocjene zadnji dan, samo si čuo gospođe koje smatraju da vrijeme teče poput najbrže rijeke i to te potaknulo da sad ispravljaš svoje ocjene kako bi se u lipnju mogao predano pripremati za ljeto, bez briga u glavi.

U krajnjem slučaju, ukaži profesoru na mogućnost smanjivanja količine njegovog vlastitog stresa ako te ispita sad, pa tako ste obojica lišena titule kampanjca.

Put od jedinice do petice popločan je marljivošću, predanim radom i neodustajanjem. Borite se, ljudi!

Foto: Siora Photography/Unsplash