Zlatarovo zlato poznati je roman Augusta Šenoe, podijeljen na 26 poglavlja. Napisan 1871. godine, roman je ne samo prvi Šenoin roman, već i prvi hrvatski povijesni roman uopće. Objavljivan je tri godine u časopisu Vienac, i to u nastavcima.
Roman govori o povijesnim događajima iz Zagreba i okolice u 16. stoljeću, ali i o romantičnoj priči između glavnih protagonista. Stoga roman ima, ne samo odlike povijesnog romana, već i romantičarskog. Likovi u romanu dijele se na fiktivne i povijesne, baš kao i njegova radnja.
Glavni likovi u romanu imaju jasnu romantičarsku crtu. Dobri likovi plastično su pozitivni, a negativci su apsolutno zli. Ipak, povijesne ličnosti zadržale su svoju realističnu karakteristiku.
U povijesnom djelu priče, prikazano je feudalno društvo tog vremena i povijesne borbe između Hrvata i Habsburške monarhije.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
U 16. stoljeću, u Zagrebu, živjela je zlatarska obitelj Krupić. S njima je živjela i Magda, mala mršava žena koja se brinula o Dori, djevojci kojoj je majka umrla kada je ona bila mala. Magdu su svi zvala Magda Paprenjarka jer je mijesila nabolje paprenjake u starom dijelu grada Zagreba. Magda je štedjela sav novac koji bi zaradila, kako bi crkva za nju i njezinog pokojnog muža mogla održavati mise zadušnice još godinama nakon njene smrti.
Na zagrebačkom starom gradu živio je i brijač Grga Čokolin. On je bio zao, podmukao čovjek, koji je svugdje zabadao nos, a sve kako bi iz toga izvukao vlastitu korist. Zadnje što je isplanirao je da zaprosi ruku lijepe i mlade Dore Krupićeve, kćeri zlatara Petra Krupića. Kada je čuo taj prijedlog, Petar Krupić odbio je Čokolinovu prošnju, jer je njegova kći imala tek 16 godina i smatrao je da je premlada za udaju. Ali Čokolin se na to veoma uvrijedio. Zakleo se kako će se osvetiti i već nekako napakostiti Krupićevima. Prvo što je napravio je to što je prijavio da Majda ilegalno prodaje lojnice, što je jednu ženu koštalo novaca za kaznu.
U to vrijeme se u Zagrebu, točnije na Medvedgradu, vodila velika svađa između gospodara Medvedgrada, Stjepka Gregorijanca i ostalih Zagrepčana. Stjepko Gregorijanec bio je pohlepni feudalac koji je svoje posjede stekao otimanjem, a svoj novac iskorištavanjem svojih kmetova. Zagrepčani su zahtijevali svoju zemlju i svoja prava, a Stjepko im se otvoreno protivio.
U Zagrebu je u to vrijeme bio sve jači utjecaj Nijemaca, protiv čega su se mnogi borili. Zato je kanonik Antun Vramec došao kod Stjepka tražeći od njega da se vrati u Zagreb i preuzme ulogu vojskovođe u ratu protiv Nijemaca.
Stjepko Gregorijanec imao je sina Pavla. Pavao je bio lijep, stasit i dobar mladić koji se nakon nekoliko godina iz bijelog svijeta vraćao u Zagreb. U grad je stigao baš kada se na Kaptolskom trgu skupila velika svjetina kako bi svjedočila javnom pogubljenu gospodina Filipovića. Filipović je postao musliman i zato su ga odlučili javno smaknuti kao izdajnika. Svjetina se skupila najprije ispred njegove kuće, a kad su ga uhvatili, vodili su ga prema trgu.
Ljudi su se počeli naguravati, nastala je velika gužva u kojoj su se našle Dora i njena Magda. Kada je lomača zapaljena, jedna iskra je prestrašila konja, koji je stao divljati kroz gomilu. Nastao je kaos i svi su počeli bježati, samo se Dora nije snašla, pa je konj počeo juriti prema njoj. U tom trenutku pred Dorom se našao mladi Pavao Gregorijanec. Uhvatio ju je i podigao na svog konja, a Dora se od prevelikog uzbuđenja onesvijestila.
Pavao je odveo Doru pred fontanu i tamo je pokušao probuditi, jer nije znao tko je i kamo je treba voditi kući. Kada se Dora probudila, odmah se zaljubila u lijepo Pavlovo lice, ali i njegovu hrabrost. Pavao ju je odveo kući, ali nakon toga je stalno mislio na lijepu Doru, jer se i on u nju zaljubio.
Ali Pavao je uskoro morao u rat protiv Turaka. Dora se razboljela i za to vrijeme patila od velike vrućice i slabosti, ali ozdravila je baš u vrijeme kada se Pavao vraćao s ratišta. Kada se vratio u Zagreb, Pavao je otišao posjetiti tetka, pa je usput otišao k Dori. Kada je došao u kuću Krupićevih, Magda mu je povjerila da je Dora u vrućici često zazivala njegovo ime. Kada se napokon Dora pojavila, Pavao joj je izjavio ljubav.
Za Dorinu i Pavlovu ljubav doznao je i Grga Čokolin. Kako bi im napakostio, sve je ispričao susjedima. Preuveličao je priču, rekavši da su se Pavao i Dora ljubili kao muž i žena, što je tada bila velika sramota, pogotovo za djevojku. Uskoro je za to saznao i Dorin otac, pa kako bi sačuvao kćerin obraz i spasio je od ogovaranja, poslao je Doru na imanje u Lomnicu. Čokolin je tada otišao na Medvedgrad kako bi sve o ovome ispričao i Pavlovom ocu Stjepku.
Stjepko je odlučio stati na kraj toj ljubavi svoga sina, jer se i njemu sviđala mlada Dora, pa je bio ljubomoran. Odmah je skovao plan kako udaljiti Doru od Stjepka. Poslao je pismo udovici Klari. Klara je bila gospodarica u Samoboru; i sama zla, ljubomorna i osvetoljubiva žena. Stjepko je molio Klaru da zavede Pavla i tako okonča njegovu ljubav s Dorom. Klara je još uvijek bila lijepa žena, željna ljubovanja, pa je pristala. Stjepko je tada poslao Pavla u Samobor, navodno zbog posla. Ali kada je Pavao stigao u Samobor, Klara ga je počela zavoditi, na kraju mu izjavivši ljubav. Ali prije nego je Pavao pokleknuo, pronašao je očevo pismo napisano Klari i tada shvatio da je uvučen u spletku.
Na putu iz Samobora, Pavao je sreo Jerka, čovjeka kojeg su svi znali kao nijemog. Ali Jerko odjednom progovori i kaže Pavlu kako je čuo da Grga Čokolin i njegov otac planiraju oteti Doru. Iznenađenom Pavlu, Jerko je ispričao svoju prošlost. Rekao mu je da je njegova majka bila žrtva silovanja, a iz tog čina rodio se on, Jerko. Čovjek koji ju je silovao bio je Stjepko. Pavao je shvatio da su on i Jerko zapravo braća. Jerko je nastavio pričati da su njegovu majku pokušali ubiti, jer se nije smjelo saznati da je rodila sina Stjepku. Srećom, uspjela je pobjeći i sakriti se kod svog brata, fratra. Nakon što mu je majka umrla, Jerko je odlučio pretvarati se da je nijem, kako ne bi progovorio pravu istinu o Stjepku.
Grga Čokolin i Stjepkove sluge doista su napali Dorinu kočiju i pokušali je oteti, ali su Pavao i Jerko došli na vrijeme da je spase. Pavao je nakon svega odveo Doru kući, gdje je njezin otac napokon uvidio pravu istinu. Pavao tada isprosi Dorinu ruku, a onda ode sukobiti se s ocem.
Svađu oca i sina o očevim nedjelima čula je Pavlova majka, Marta. Marta je i sama priznala da zna za sve strahote koje je njen muž učinio. To razbjesni Stjepka koji nasrne na nju i počne je daviti dok je nije ubio. Iako je Pavao nakon svega potjerao oca, Stjepko Gregorijanec je vrlo brzo uspio postati podban kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.
Svoju zloću je i tu pokazao. Vrlo brzo je počeo iskorištavati svoju poziciju, tako naštetivši Zagrepčanima. Kako bi se osvetili, građani su jednu noć zatvorili Kamenita vrata i ostavili Petra Krupića da ih čuva, kako Stjepko ne bi mogao ući u Zagreb. Kada je Stjepko sa svojim ljudima došao pred vrata, Petar mu ih je ipak otvorio. Stražari su nasrnuli na Petra, pa kako bi ga obranila, dotrčala je u sav taj metež i Dora. Skoro su oboje poginuli, ali u pravo vrijeme došla je vojska i spasila ih.
Klara je saznala da su se Pavao i Dora zaručili, što kod nje izazove ljubomoru i bijes. Uskoro je ban zatražio da mu Klara preda svoju vlast nad Samoborom, a kada je ona odbila, poslao je vojsku na nju. Klara je tada odlučila lukavo zavesti bana kako ne bi izgubila vlast. Ban je pokleknuo i na kraju je oženio. Kada je Klara postala banica, odlučila se osvetiti Zagrepčanima, natjeravši bana da pošalje vojsku na njih. Ali u buni koja je uslijedila, Zagrepčani su oteli Klaru i zatočili je u svojim zidinama.
Ovdje je Klara počela spletkariti s Grgom Čokolinom i svojim novim ljubavnikom, markizom de Lernonom. Odlučili su još jednom razdvojiti Doru i Pavla. Smislili su plan da će provaliti u Dorinu kuću i oteti je. I ovu otmicu spriječio je Jerko, pa je Klara smislila zadnji pokušaj da napakoste Dori – odlučili su je otrovati.
Grga Čokolin otišao je u kuću Krupićevih i predstavio se kao ranjeni vojnik. Dora ga je primila u kuću, pruživši mu traženo utočište i pomoć. Čokolin ju je zamolio vode, a kada ju je donijela, potajno je u nju stavio otrov, pa zamolio Doru da je proba. Dora je popila vodu i počela se gušiti. Zazivala je oca i Pavla, ali ubrzo više nije moga doći do zraka. Pala je i umrla. Pavao je došao i vidio da Dora umire, ali više je nije mogao spasiti.
Na Dorinom pogrebu, od tuge je umrla i njena kuma, Magda. Kada je istu večer Pavao došao do Dorinog groba, vidio je kako Klara plaća Čokolinu za ubojstvo Dore. Otišao se suočiti s njima, na što mu Klara kaže da je sve to učinila iz ljubavi prema njemu. Pavao kaže da je mrzi, na što Klara izgubi pamet. Na kraju je i posve poludjela.
Jerko je osvetio sebe i Doru ubivši Grgu Čokolina. Nakon svega, i Stjepko je morao odstupiti s vlasti, te dati svoje imanje i bogatstvo Zagrepčanima. Nakon svih tih tragedija, Pavao je ponovo otišao u rat protiv Turaka. U Zagreb se vratio još samo kada mu je otac bio na samrti. Na smrtnoj postelji svećenik je razriješio Stjepka svih grijeha. Taj svećenik bio je njegov nezakoniti sin Jerko, koji je priznao ocu da je njegov sin. Pavao se vratio u rat i tamo poginuo.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
August Šenoa
August Šenoa (rođen 14. studenoga 1838., Zagreb), hrvatski romanopisac, kritičar, urednik, pjesnik i dramatičar koji je pozivao na modernizaciju i unapređenje hrvatske književnosti te vodio njezinu tranziciju od romantizma do realizma.
Uvodeći povijesni roman u hrvatsku književnost, Šenoa je pridonio rastućem osjećaju nacionalnog identiteta među hrvatskim narodom u Austro-Ugarskoj. Pisao je i o suvremenim društvenim temama, tvrdeći da književnost treba educirati javnost i promicati progresivne društvene i političke borbe.
Od 1874. do smrti uređivao je i pisao za časopis Vijenac, objavljujući mnoge kratke priče, pjesme i eseje.
Njegovi najpoznatiji romani: Seljačka buna (1877.), Diogenes (1878.), Prosjak Luka (1879.) i Branka (1881.).
Obično smatran jednim od dva najveća zagrebačka pisca (drugi je Miroslav Krleža), Šenoa je u nekoliko desetljeća napisao niz skica suvremenog zagrebačkog života – “Zagrebulje” (1866–1867) kao i povijesni roman “Zlatarevo zlato” (1871.), koji se vrti oko borbe između građana i lokalnog aristokrata krajem 16. stoljeća. Ukazujući da je tadašnja hrvatska književnost bila blijeda i stereotipna u usporedbi sa živahnom hrvatskom stvarnošću, Šenoa je napisao neizmjerno popularne narative koji su spajali realistične i pronicljive prikaze lokalnog života sa zadivljujućim romantičnim karakteristikama. Zaslužan je za stvaranje hrvatske čitalačke javnosti.
Umro je 13. prosinca 1881. godine u Zagrebu.
Odgovori