Roman Zagrebačka priča, autorice Blanke Dovjak-Matković priča je za mlade ispričana iz perspektive djevojčice Kečkice koja je ujedno i glavni lik. Roman iznosi priču o njenom uzbudljivom životu u bogatoj obitelji koja je kasnije potresena brojnim tragedijama.
Roman je kompozicijski podijeljen u dvije cjeline. U prvom dijelu pripovjedač upoznaje čitatelja s likovima, njihovim životom i svakodnevicom. Drugi dio odnosi se na tragedije i propast obitelji. Prvi dio je tako prikaz izobilja i života bez briga, dok je drugi dio čista suprotnost.
Fabula počinje dolaskom pomoćnice Milke u dom obitelji djevojčice Kečkice. Obitelj je imućna i djevojčičini roditelji žive bez ikakve brige, vrlo su rastrošni i ne znaju paziti na novac. To nije predstavljalo problem dok je otac imao posla.
Drugi dio romana ima podnaslov Kriza i govori o smrti majke te o očevom moralnom i financijskom propadanju. Otac se teško nosio sa supruginom smrću pa je počeo piti. Banka im je počela odnositi vrijedne stvari jer su bili u dugovima, a na kraju je kuća prodana na dražbi. Otac se nedugo nakon toga razbolio i umro, a djevojčica je ostala u skrbi pomoćnice Milke koja je ostala uz njenu obitelj i u najtežim trenutcima.
Kratak sadržaj
Prvi dio romana odnosi se na opis bogate obitelji koja živi na Ksaveru u Zagrebu. U kućnim poslovima im pomaže Milka, žena iz Zagorja. Obitelj odnedavno ima prinovu, tako da sad uz kćerku Kečkicu imaju i sina Boreka. Kečkica je bila zaigrana i domišljata djevojčica.
U blizini njihova doma nalazila se hrpa zanimljiv mjesta. Blizu je bilo Jurjevsko groblje kao i Medveščak. Kečkica je imala bogatog pradjeda, ali joj nije bio simpatičan. Posjedovao je četiri mlina, ali je bio iznimno škrt. Nemali broj puta prigovarao bi što su zaposlili Milku.
Kečkičin otac bavio se građevinskim poduzetništvom i jako je dobro zarađivao. Baš kao i mama, tata je volio biti u društvu i puno trošiti. Gotovo nikad nije štedio i mislio o budućnosti. Čak si je kupio novi auto.
Mama je uglavnom novac trošila na odjeću, nakit i namještaj. Također je voljela često ići na kave s prijateljicama i tad bi uvijek ona častila. Uvijek je bila dotjerana, lijepo obučena i nasmijana. Nažalost, kuću je uskoro obavila tuga. Borek je umro i taj događaj je potresao čitavu obitelj.
Pradjed je bio uvjeren da je za dječakovu smrt kriva Milka pa su je morali otpustiti. No, to se nije dopalo Kečkici koja je prestala jesti kao znak protesta pa se Milka vratila. S obzirom na to da su bili imućni, njihova kuća je često bila meta lopova.
Tata je jednom prilikom odveo Kečkicu do potoka u lov na rakove, ali je izlet završio kad je ona upala u potok. Nedugo nakon tog izleta mama je saznala da je tata vara. Kako bi smirio situaciju i ponovno pridobio maminu naklonost, tata ju je obasipao poklonima, kupio joj je i auto, ali nije prošlo mnogo vremena prije nego što ga je uništio.
Pradjed je bio iznimno bogat čovjek, ali njegova kćerka Milka se unatoč tome odselila u Ameriku u potrazi za još većim bogatstvom. Kečkica ju je sada zvala Mildred i ˝grandma˝. Najstariji pradjedov sin u jednom trenutku je završio u ruskom zarobljeništvu, a kad se vratio imao je tetovažu srpa i čekića na ruci.
Drugi sin Kečkičinog pradjeda je bio vječni student, studirao je u Pragu. Pradjedu je smetala rastrošnost mame i tate Kečkice pa im je poručio neka se presele. Tata je odlučio izgraditi kuću u Šestinskom dolu, no problem se pojavio kod zadnje isplate rate, naime mama je potrošila sav novac pa je sad morala pisati svojoj majci u Ameriku i moliti je za pozajmicu.
U novom naselju su se sprijateljili s Generalicom i njenom kćerkom Desom te siromašnom Irenom. Očeva sestra Valika i baka su ih često posjećivale. Mama je pokušavala nagovoriti Kečkicu na učenje njemačkog jer je htjela da ima vrhunsko obrazovanje, ali to nije uspjelo.
Kad je najesen pradjed umro stigla je baka Mildred iz Amerike jer je naslijedila njegovo imanje. Poklonila ga je svojoj kćerki i ona je novac gotovo odmah potrošila. Kečkica je krenula u školu i to je na početku zahtijevalo određenu prilagodbu. Učiteljica je isprva bila stroga prema njoj pa ju je mama pozvala kod njih u kuću. Nakon toga se popravila.
Mamici je i dalje omiljena razbibriga bilo druženje s kolegicama na kavi, a često bi kupovala knjige u knjižari Kuglija. Nakon što je Kečkica oboljela od bolesti na plućima roditelji su je poslali u Zagorje kako bi se oporavila na svježem zraku.
Promjena okoline je povoljno djelovala na djevojčicu tako da se vratila kući zdrava. Tata više nije imao toliko posla jer se više nije toliko gradilo. No, to nije omelo Kečkičine roditelje koji su nastavili živjeti starim stilom života bez obzira na smanjene prihode. U jednom trenutku banke su počele zamrzavati račune i tad se otkrilo da Kečkičini roditelji nemaju novaca pohranjenog u banci.
Mama je odlučila obavijestiti susjeda o situaciji s bankama, izašla je po kiši iako je bila trudna. Uhvatila ju je teška groznica, nakon čega je i umrla, a iza sebe je ostavila sina Zdravka. Otac je jako teško podnio tu tragediju i kako bi se lakše nosio s gubitkom počeo je piti.
Drugi dio romana koji slijedi opisuje siromašnu obitelj djevojčice Kečkice. Otac je sad prisiljen prodavati nakit njegove mrtve supruge kako bi dobavio hranu za obitelj. Kriza nije vladala samo u njihovoj obitelji, mnoge su tvrtke odlazile u stečaj i ljudi su ostajali bez posla.
Milka se uglavnom brinula za kućanstvo, a otac je sve više pio. S obzirom na to da je novca bilo sve manje, Milka je odlučila potražiti negdje drugdje posao kako bi mogla pomoći Kečkici i njenom ocu. Situacija je iz dana u dan postajala sve gora, sudski službenici zaplijenili su vrijedne stvari iz njihove kuće i Kečkica je sada ovisila o kuhinji za siromašne kao glavnom izvoru hrane.
Kad je završila školska godina, Milka je povela Kečkicu u Zagorje gdje je bio njen brat Zdravko. Dječak nije prepoznao svoju sestru, a Milku je zvao mamom. Kad su se vratile u Zagreb doznale su da je kuća prodana na dražbi, a otac se nedugo zatim razbolio i umro. Brigu o Kečkici preuzela je Milka. Pronašla im je stan u Ilici, iako je bio mračan i zagušljiv, djevojčica je vjerovala Milki, a to je u tom trenutku bilo najvažnije.
Blanka Dovjak-Matković
Blanka Dovjak-Matković poznata je hrvatska književnica. Rođena je u Zagrebu, 7.12.1920. godine, a umire također u Zagrebu, 6.3.1993. godine. U Zagrebu je pohađala osnovnu i srednju školu. Još dok je bila srednjoškolka počela se baviti pisanjem proze i pjesama.
Prvu zbirku pjesama Od protuletja do zime, izdala je s osamnaest godina, 1938. godine. Nakon te prve zbirke kajkavskih pjesama, uzela je spisateljsku stanku od trideset godina. Pisanju se vraća 1970. godine s Pričama iz Dubrave. Tad piše glavnim dijelom priče za djecu i pjesme na kajkavskom.
Roman Zagrebačka priča izlazi 1987. Uz to pisala je i slikovnice koje su se prevodile na njemački i ruski. Neka od poznatijih djela su pjesme Lamentacija na lanci, zbirka pjesama Striptease te zbirka priča Neke male važnosti.
Odgovori