Radnja romana Sadako hoće živjeti vrti se oko djevojčice Sadako Sasaki koja je s četiri godine postala žrtva eksplozije atomske bombe u Hirošimi. Bomba je eksplodirala kilometar i pol od njezine kuće, ali i to je bilo dovoljno da djevojčica strada. Ubrzo nakon eksplozije, kod nje su se počeli javljati znakovi oboljenja od radijacije. Nakon nekog vremena, doktori su joj dijagnosticirali leukemiju i dali joj godinu dana života.
Djevojčica je, inspirirana knjigom koju je čitala, odlučila napraviti tisuću papirnatih ždralova, jer po starom japanskom vjerovanju, osoba koja ih toliko napravi, dobiti će pravo na ostvarivanje jedne želje, budući da ždral u japanskoj kulturi simbolizira mir i zdravlje. Želja Sadako bila je život. Iako je Sadako bila odlučna napraviti ždralove, često je nailazila na razne poteškoće, poput nestašice papira i slično. Ipak, svim silama se trudila ustrajati u svom naumu. Na žalost, nije ga uspjela izvršiti. Umrla je nakon što je napravila 990 ždralova.
Ova priča inspirirana je stvarnom djevojčicom Sadako, koja je umrla od radijacije nakon što je Hirošima bombardirana. Imala je samo 12. godina kada je umrla. Djevojčica je radila ždralove, ali ne zna se koliko ih je točno napravila prije smrti. Nakon što je umrla, njezini prijatelji su napravili onoliko ždralova koliko ih je nedostajalo do brojke tisuću, pa su djevojčicu pokopali sa svim ždralovima.
Danas je Sadako, popularizirana ovom knjigom, ali i drugim pričama o njoj, postala primjer žrtve atomskih ratovanja, ali i rata općenito, u kojima stradaju oni najviše nevini. Sadako je bila razigrana, simpatična i nestašna četverogodišnja djevojčica kada je svjedočila padu bombe, a na kraju je umrla grozno smrti koja se nije trebala ni dogoditi.
Glavna ideja ovog romana je glasna antiratna poruka svima, a pogotovo vlastima. Iako je ovo roman namijenjen mladima, upravo njih treba podučiti da, jednom kada ono budu vlast, ne dopuste da se ovakve stvari ponove. Upravo je zato priča o Sadako u Japanu dio nacionalne kulture te se o njoj priča na svakoj obljetnici stradanja Hirošime.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Godina 1945. u Japanu je bila teška jer su se na svakom koraku osjećale posljedice rata. To se najviše primijetilo u Hiroshimi, jednom od malobrojnih gradova koji nisu bili tako često bombardiran kao ostali gradovi u Japanu. U Hiroshimi kao i u ostalim gradovima sve je bilo u znaku rata, hrane skoro da i nije bilo, djeca nisu išla u školu, a svi sposobni muškarci bili su na ratištu.
Iako je velik broj Japanaca bio uvjeren u pobjedu, zapovjednik Glavnog stožera, feldmaršal Hara, pratio je pravo stanje na skoro svakoj fronti i znao je da se njihova vojska povlači.
Čitatelj se na početku upoznaje s četveročlanom obitelji Sasako. Otac Sasaki po zanimanju je brijač i trenutno je na ratištu, majka Yasuko Sasaki je radnica br. 389 i radi u brodogradilištu Micubiši. Imaju dvoje djece, desetogodišnjeg Šigea koji ne ide u školu (što mu odgovara) i četverogodišnju Sadako koju čuva stariji brat dok majka radi u brodogradilištu.
Dok majka radi, dvoje djece cijele dane provodi vani u potrazi za hranom. Jednom su imali sreće kad se nad njima sažalila starija žena. Vidjela Sadako kako plače jer je bila gladna. Šigeo i Sadako bi šetajući susretali razne susjede, među kojima je bila i udovica gđa Kumakihi, žena koja je bila uvjerena da negdje u vrtu ima zakopan lonac riže. U potrazi joj pomaže i mali Šigeo. Osim starije udovice, djeca susreću i izgladnjelog starog graditelja čamaca Kenjija Nišioku.
U međuvremenu, u bazi na Marijanskom otočju u Tihom oceanu, američki vojnici pripremaju se za završni obračun s Japancima. Dok obični vojnici provode vrijeme kartajući se i razgovarajući, u bazi se događa nešto ozbiljnije. U bazu su došli i tajanstveni ljudi u civilu zbog projekta Manhattan, odnosno bombe koju je skupina znanstvenika radila dvije godine, od 1943. do 1945. Bio je to projekt koji je trebao ubrzati kraj rata.
Bomba je dovezena avionom u Tinian. Obični vojnici primijetili su sanduk u kojem se bomba nalazila, ali nisu znali o čemu se radi. Dan prije nego što je bomba dovezena, iznad Hiroshime je preletio bombarder B-29 i snimio teren gdje je trebala biti bačena bomba. Avion se zvao Enola Gray, prema majci zapovjednika Tibbeta. Avion je prema gradu poletio 6. kolovoza 1945. godine.
Yasuko Sasaki zamolila je Šigea da sa Sadako ode u red čekati namirnice. Bilo je puno ljudi i svi su bili nervozni zbog nestašice hrane. Nervozna je bila i Sadako. Skoro su je zgazili u gužvi koja je nastala, ali ju je Šigeo povukao i krenuo prema kući. Na putu prema kući zastali su pored jezera. Šigeo je ostavio Sadako na travi, a on se odlučio okupati. Kada je zaronio, zaslijepila ga je jaka svjetlost, nakon čega se čula tutnjava.
Uslijedio je jak vjetar koji ga je bacio na obalu. Pogledao je i prvo nije vidio Sadako jer nije bila tamo gdje ju je ostavio, a potom ju je ugledao malo dalje, podrapane haljine, izgrebanog tijela i svu uplakanu. Njihova majka također je pretrpjela šok. Iako je bila ranjena, jedino je razmišljala što je s njenom djecom. Iako je bila okružena vikom ozlijeđenih radnica, izjurila je iz tvornice kako bi pronašla djecu.
Bomba je eksplodirala u 8 i 15 minuta. U samo jednoj sekundi izgorjelo je 86.000 ljudi, 72.000 imalo je teške ozljede, a oko 6.820 kuća pretvoreno je u prah. Srušeno je oko 3.750 zgrada, a cijeli grad ispunjavao je strašan požar unutar ruševina. Zanimljivo je da ni oni koji su bacili bombu nisu znali o kakvoj se napravi radi, tek su nakon izvršenog zadatka mogli prenijeti izvještaj kakav je učinak bombe. Bomba je na kraju ubrzala predaju japanske vojske. Prvi su put u povijesti morali potpisati kapitulaciju, što je bilo šok za japanske vojnike koji su sebe smatrali nepobjedivima.
Prošlo je osam mjeseci otkako je bomba bačena, a Šigei i Sadako nastavili su lutati gradom, baš kao i prije strašne eksplozije. Rat je bio gotov, pa im se vratio i otac koji se bojao da mu je cijela obitelj poginula tijekom bombardiranja. Imao je namjeru izvršiti samoubojstvo kad je na mjestu kuće primijetio samo zgarište, ali sve se promijenilo kada je u plićaku rijeke vidio svoju djecu i njihovu majku, iscrpljenu od gladi.
Djeca su s ocem tražila sve što bi moglo biti korisno kako bi ponovno izgradili kuću. Nastupili su još teži dani jer tvornice nisu radile, a rastao je broj bolesnih. Trgovine nisu radile i hrane skoro uopće nije bilo. Otac Sasaki složio je daščaru i maštao da bi jednog dana mogao otvoriti brijačku radnju, ali za to su mu trebali novci. Kopajući po ruševinama, Sadako je pronašla figuru zmaja i nazvala ga Čikamacu. Šigeo ju je znao plašiti zmajem dok je bila mlađa.
Otac je uzeo figuru kako bi je mogao prodati za pribor za njegovu brijačnicu, ali na žalost, zmaja su mu oteli čuvari zlog crnoburzijanca Ofuse. Budući da je Sadako jako željela brončanog zmaja kojeg su joj oteli, otac joj je želio donijeti papirnatog zmaja kako bi je utješio. Tako se upoznao s majstorom Šibutom koji je izrađivao papirnate zmajeve. Upravo je on na kraju pomogao ocu da dođe do pribora za brijačnicu te postao njegovim pomoćnikom. Situacija u zemlji se polako počela normalizirati.
Dvije godine nakon bombardiranja Sadako je priznala Šigeu da je i nju “opržio grom”, što znači da je bila ozračena. Šigeo je odbio povjerovati joj, tvrdeći da je ona to samo umislila.
Prošlo je deset godina i Sasaki je napokon imao kuću i brijačku radnju s pomoćnicima. Sadako je napunila četrnaest godina i ide u školu, a Šibuta opet izrađuje zmajeve. Sada ima već toliko narudžbi da ne zna hoće li uspjeti završiti na vrijeme i izvršiti isporuku papirnatih fenjera za Dan mira.
U znak sjećanja održavala se biciklistička utrka od Tokija do Hirošime u kojoj je sudjelovala i Sadako. Bila je članica ekipe iz svoje škole. Utrku će voziti zadnjih deset kilometara. Sadako ne može dočekati da utrka krene, ali ne osjeća se dobro. Uspjela je odvoziti utrku i stići kao devetnaesta. Nakon utrke joj se stanje pogoršavalo i roditelji su je odveli u bolnicu. Liječio ju je japanski doktor Hiroši Okeda i američki doktor Floyd Owens. Floyd Owens je radio u Japanu jer je osjećao grižnju savjesti zbog onog što su Amerikanci učinili ovoj zemlji.
Roditelji su svaki dan posjećivali Sadako koja je bila u bolnici s ostalim ozračenim ljudima. Dječak Šigetomo donio joj je zmaja Čikamacua, kojeg je otkupio gospodin Šibuta. Sadako nije ni bila svjesna koliko je njeno stanje ozbiljno i bila je uvjerena da će se izlječiti.
Otac joj je savjetovao da od papira napravi tisuću ždralova, a ako uspije, sigurno će ozdraviti jer svaki ždral znači želju, a bogovi neće zaboraviti onoga tko im je uputio preko tisuću želja. Šigeo joj je donio papir i ona je počela raditi ždralove i vješati ih na vrpcu iznad svog kreveta. Šigetomo je došao do broja 405, ali više nije izdržao i umro je, a Sadako je došla do broja 989. 900-tog ždrala radila je pod jakim bolovima. Umrla je ne došavši do broja 1.000.
U Vrtu mira postavljen je spomenik na dan pada atomske bombe, a na njegovom vrhu bio je brončani lik djevojčice Sadako koja stoji na rukama izdignutim prema nebu. U njima drži zlatnog ždrala. Spomenik je izgrađen zahvaljujući suradnji učenika iz cijele zemlje.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Karl Bruckner
Karl Bruckner rođen je u Beču 1906. godine, a nakon što je završio školovanje, bavio se mnogim poslovima. Proveo je dvije godine u Južnoj Americi, a upoznao se s grozotama Drugog svjetskog rata kao vojnik iz Njemačke.
Nakon nekoliko godina lutanja uspio se dokazati kao pisac, a njegova djela za djecu i mlade postala su poznata daleko izvan granica Njemačke i Austrije te su prevedena na mnoge jezike. Za romane je primio nekoliko nagrada, a bio je nominiran za Andersenovu nagradu, poznatiju kao najveće priznanje za dječju književnost.
Nakon što je napunio četrdeset godina, počeo se posvećivati književnoj strani te se dokazao kao pisac za djecu i mlade. Počeo je s crticama za novine i romanima za mlade i odrasle. Njegova su djela prevedena na više od 90 jezika.
Karl Bruckner ostao je najpoznatiji po djelu iz 1961. godine “Sadako hoće živjeti”. Među najpoznatija djela spadaju “Bolest mladeži”, “Samo dva robota” i “Sadako hoće živjeti”. Osvojio je Nagradu grada Beča za najbolji dječji roman i Nagradu grada Beča za najbolji mladenački roman. Umro je 1982. godine u Beču.
Odgovori