Pakao

Pakao ili Inferno najpoznatiji je dio Božanstvene komedije (koja se sastoji od 3 dijela: Pakao, Čistilište, Raj), velikog djela pjesnika Dantea Alighierija. Djelo je tiskano 1314. godine, a napisano je toskanskim dijalektom talijanskog jezika koji je kasnije postao standardni talijanski jezik kojim se govori i danas.

Ovo djelo Danteovo je viđenje pravde nakon smrti. Pakao je prikaz zemaljske izopačenosti, grijeha i poroka koji se okajavaju u smrti. Zato je Dante Pakao podijelio na razine, u kojima duša okajava grijehe ovisno o njihovoj prirodi i težini. Svaki grijeh ima kaznu primjerenu zlu koji je počinjen za života.

Dante je u djelu kao grešnike spomenuo mnoge slavne osobe iz svog vremena, neke povijesne osobe, likove i bića iz Biblije, rimske i grčke mitologije te neke vlastite političke i društvene protivnike.

👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Kratak sadržaj

U uvodu djela Dante luta šumom. Noć je Velikog četvrtka 1300. godine. Dante je tjeskoban, beznadan i pun straha da za života neće spoznati njegov smisao, sreću i duhovno spasenje. Dane je bio na polovici svog života, imao je 35. godina, a nije bio ni blizu odgovorima.

Pred zoru na Veliki petak, Dante je u šumi sreo tri zvijeri. Prije nego je sunce obasjalo šumu, vučica, leopard i lav odveli su Dantea u njen mračni dio. Tamo je Dante sreo Vergilija, rimskog pjesnika i svog velikog književnog uzora. Vergilije mu je rekao da ga je poslala Beatrice, Danteova velika ljubav iz mladih dana. Ona je sada u Raju, blagoslovljena od Boga, pa mu je poslala vodiča za put kroz Pakao i Čistilište, gdje će Dante pronaći odgovore koje traži, a ona će ga čekati na posljednjem djelu putovanja – u Raju.

Dante i Vergilije došli su pred vrata Pakla i već su tamo čuli vapaje i uzvike duša koje su tamo patile. Iznad vrata stajao je natpis “Svi vi koji ulazite, ostavite svaku nadu”. U predvorju Pakla, Vergilije i Dante vidjeli su duše lijenih. Te duše su vrišteći trčale jer su ih napadale ose i stršljenovi, a dok bi trčali, noge bi im grizli crvi i pili im krv. Lijene su napadali i skakavci i muhe, zbog kojih bi duše ostajale slijepe i padale u trku jedni preko drugih.

Dante i Vergilije stigli su do rijeke Aheront. Sve duše koje dođu u Pakao, stanu na obali s jedne strane i čekaju Harona, lađara, da ih preveze na drugu obalu, u unutrašnjost Pakla.

Haron je vidio Dantea i Vergilija , ali je primijetio da je Dante živa duša. Budući da nije bio proklet, Haron ga nije htio prevesti na drugu stranu. Vergilije mu se suprotstavio i rekao da je Dante ovdje po Božjoj naredbi koju nitko ne smije propitkivati. Haron ih na to nevoljko preveze prema unutrašnjosti Pakla. Dok su se vozili, zatreslo se tlo pod njima, a Dante se onesvijestio.

Prvi krug Pakla

Kada se Dante probudio, Vergilije i on krenuli su na svoj pohod kroz Pakao. Prvi krug u kojeg su ušli bio je Limb. Izgledao je poput dvorca sa sedam vrata, okružen zelenilom. U Limbu duše nisu bile izložene nikakvim mukama, jer nisu bili krivi za svoj grijeh. U Limbu su se, naime, nalazile duše čiji je jedini grijeh bio što nisu bili kršteni i to ne svojom krivnjom. Zbog toga nisu smjeli ući u Raj, ali nisu zavrijedili ni paklene muke. Ipak, duše u Limbu također su patile. One naime nikada neće moći zadovoljiti svoju želju da vide Boga.

Drugi krug Pakla

Iz Limba su se Dante i Vergilije spustili u drugi krug Pakla. Na ulazu u drugi krug zaustavio ih je Minos. Minos je bio jedan od trojice djelitelja pravde u Paklu. On je bio pola čovjek, a pola demon, koji bi mahnuo repom onoliko puta koliko je krugova pakla zavrijedila duša koja stoji pred njime. Pred Minasom je stajalo mnogo duša koje su čekale presudu, ali kada su Dante i Vergilije došli pred drugi krug, Minas je zaustavio suđenje ugledavši nemrtvog čovjeka pred sobom. Najprije je Minas htio odgovoriti Dantea od daljnjeg puta, ali Vergilije je i njemu rekao da su oni tu zbog više sile.

Minas je propustio dvojicu putnika u drugi krug gdje je puhao jak i hladan vjetar. Svojim olujama rušio je i nosio grešnike. Vjetar je nosio i jata čvoraka koji su se zabijali u duše i kljucale im oči. Tu su Dante i Vergilije sreli mnogo grešnika čiji je glavni grijeh bila požuda. Među njima je glavna bila Semiramida, babilonska vladarica koja je ubila svog muža i imala incestuozan odnos sa sinom. Bile su tu i druge slavne preljubnice, poput Didone, koja se ubila zbog junaka Eneja, iako je bila udana, zatim Helena, zbog čijeg se preljubništva s Parisom izazvao Trojanski rat; bio je tu i Orlando zbog svoje ljubavi prema udanoj Izoldi, zatim Tristan i Izolda te Kleopatra.

Treći krug Pakla

Iz drugog kruga Dante i Vergilije sišli su u treći. U trećem krugu Pakla vječnu muku mučili su proždrljivci. Oni su trpjeli oštriju kaznu jer je neumjerenost u jelu i piću bilo jedno od sedam smrtnih grijeha. Tu su se nalazili i ostali ovisnici, koji nisu znali pravu mjeru u konzumiranju ugodnih stvari, poput narkomana, alkoholičara, pušača, ali i pedofila te ostalih seksualni ovisnika.

U trećem krugu na grešnike je padala jaka kiša i bičevala ih. Ovdje je glavni demon bio Keber, troglavi pas s glavom psa, patke i zmije. Svaka glava proždirala je grešnike i mučila ih na različite načine. Nakon toga grešnici bi slijepi puzali po blatu i tako okajavali besmislenost svog zemaljskog života.

Ni Kerber nije odmah htio pustiti Dantea i Vergilija dalje u Pakao, pa je Vergilije i njega morao posjetiti da su oni ovdje po božanskom naređenju, kojem se Kerber morao pokoriti.

Četvrti krug Pakla

U četvrtom krugu Pakla nalazili su se pohlepnici, tvrdice, škrci i svi oni koji su se ogriješili gomilajući za života veliko materijalno bogatstvo. U ovom krugu Dante i Vergilije sreli su Pluta, rimsko božanstvo koje su Rimljani poistovjećivali s bogatstvom. On je putnicima pričao o mnogim ljudima koji su svoj život posvetili uživanju u materijalnim dobima, te činili sve kako bi došli do bogatstva, umjesto da su život posvetili stjecanju duhovnog bogatstva, koji bi im priskrbio vječni život u Raju. Među takvim ljudima bili su i kardinali i pape, te kockari. Pluto kaže kako je pohlepa krivac za mnoge zemaljske ratove, čije su najveće žrtve bili obični, siromašni ljudi.

Duše u četvrtom krugu kažnjene su time što su morale vući vreće natrpane kovanim i zlatnim novcem. Skupine ljudi vukli su novce i sudarali se, pa onda propadali dok ih te velike vreće ne bi zgazile.

Peti krug Pakla

Peti krug posljednji je u kojem se kažnjavala neumjerenost. Ovdje grijehe ispaštaju srditi. Srditi grešnici bačeni su u blatnu rijeku u kojoj kroz mulj plivaju razne ribe. Rijeka se zove Stiks, a grešnici se dave u njoj, ali samo zato što su i dalje srditi. Ljute se i svađaju, pa se pri tome guše blatom, algama i travama, umjesto da zašute i izrone iz mulja.

Po rijeci Stiks plovi lađar Flegias i prevozi duše, pa je tako u svoju barku primio i Dantea i Vergilija. Dante, gledajući u sve te proklete duše, razmišlja i o vlastitim grijesima, suosjećajući s ovim osuđenicima. Ali onda Dante pronalazi utjehu u ispovijedi, kojom predaje grijehe Bogu i tako se oslobađa tereta koji bi ga nakon smrti mogao povući u Pakao.

Dante i Vergilije došli su na drugu stranu rijeke Stiks, gdje su vidjeli zidine napravljene od duša. Te zidine okružuju grad Dis. S druge strane zida nalazi se šesti krug pakla. Ovaj zid odjeljuje krugove u kojima su oni koji su se ogriješili o neumjerenost, od onih čiji je grijeh krivovjerje.

Dante i Vergilije došli su pred vrata u zidinama koja im je otvorio jedan anđeo, ali bez ključa. Putnici su prošli kroz vrata i ušli u šesti krug Pakla.

Šesti krug Pakla

U šestom krugu nalazili su se krivovjernici i nevjernici, ali i agnostici. Grešnici su u ovom krugu pokopani u goruće grobove iz kojih ne mogu izaći, pa se u njima lagano peku. Šesti krug Pakla odsječen je od ostalih krugova zidinama duša, dvjema rijekama i ponorom niz koji se može spustiti u niže krugove. Vergilije je prema zvijezdama koje je vidio u šestom krugu zaključio da će uskoro svanuti zora Velike subote.

Sedmi krug Pakla

Sedmi krug pakla odijeljen je od šestog rijekom Flegeton. Ona je ujedno i granica između gornjeg i donjeg dijela Pakla. Na stijenama obale sedmog kruga Dante je susreo Minotaura. Minotaur se razbjesnio kad je vidio Dantea, jer je mislio da je on njegov zakleti neprijatelj Tezej. Od bijesa je počeo nagrizati vlastito tijelo, ali onda mu je Vergilije objasnio da Dante nije Tezej te da ih zato može propustiti u sedmi krug.

Dok su ulazili, Vergilije je objasnio Danteu kako su te stijene zapravo porušeno kamenje koje se srušilo nakon potresa koji je pogodio Zemlju u trenutku kada je Isus umro na križu.

U sedmom krugu nalaze se duše nasilnika i raspoređene su u tri pojasa, ovisno o prirodi njihova nasilja. U prvom pojasu sedmog kruga nalaze se nasilnici protiv bližnjih. Tu spadaju ubojice, diktatori, tirani, ratni profiteri i ostali koji su za života bili okrutni prema bližnjima. Ovi grešnici uronjeni su u rijeku Flegeton kojom teče vrela krv. Na obali rijeke nalaze se Kentaur i Folus koji paze da netko ne izroni ili izađe iz rijeke. Ako se to dogodi, oni strijelama gađaju te grješnike i tako ih vraćaju u rijeku. Dante je ovdje prepoznao Aleksandra Velikog, Atilu i još neke okrutne vladare i tirane.

U drugom pojasu sedmog kruga nalaze se nasilnici protiv samog sebe. Tu je i “šuma samoubojica”, jer u ovom krugu najviše je upravo onih koji su sami sebi oduzeli život i tako odbacili najveći Božji dar. Neke samoubojice u ovom pojasu pretvorene su u trnovito grmlje s bobicama. Te bobice kljuca Harpija, ptica s licem žene. Neki samoubojice pretvoreni su u drveće koje dok govori trune ili krvari. Samoubojice su jedini grešnici koji neće uskrsnuti nakon Posljednjeg suda i drugog Kristova dolaska, već će ostati grmlje i uživat će jednake, ako ne i veće patnje.

U trećem pojasu sedmog kruga nalazili su se nasilnici protiv Boga, rada i prirode. Njih je mučila vatrena kiša koja bi polako kapala po njima. Ovaj pojas sličan je Sodomi i Gomori. Nasilnici protiv Boga su nepokretni i mogu samo ležati dok preko njih neprestano moraju trčati protivnici protiv prirode. Pored njih sjede lihvari i protivnici rada dok im kiša spaljuje tijela.

Osmi krug Pakla

Osmi krug Pakla, u koji se iz trećeg pojasa sedmog kruga prelijeva rijeka vrele krvi, dijeli se na deset rovova. Te rovove Dante naziva “zlim jarugama” ili malebolzima. Osmi krug ima oblik amfiteatra, pa rovovi imaju oblik koncentričnih kružnica u kojima su rovovi poredani jedan unutar drugoga i sužavaju se prema posljednjem rovu. Na njihovom dnu nalazi se Bunar orjunaša. U rovovima su grješnici raspoređeni prema težini svog grijeha. Najlakši prijestupnici nalaze se na gornjim rovovima, a oni teži na donjim.

U prvom rovu nalaze se prostitutke i zavodnici. Oni kruže kroz prvi rov dok ih đavoli bičuju. Dante je među tim prijestupnicima prepoznao Jazona, mitološkog junaka koji je prevario svoju ženu Medeju.

U drugom rovu nalaze se laskavci. Oni su uronjeni u ljudski izmet i ostale izlučevine i otpadne vode. U trećem rovu nalaze se simonisti, naglavce zabodeni u stijene i s gorućim tabanima, a u četvrtom su bili vračevi, čarobnjaci, astrolozi i ostali (lažni) proroci koji su varali ljude svojim proročanstvima kako bi zaradili novac. Ovi grješnici kažnjeni su tako što vječno moraju hodati unatrag, pa ne mogu vidjeti što je pred njima. Njihova lažna svjedočanstva za života sada su kažnjena time što ne mogu vidjeti stvarnost onakvom kakva je. Više ne vide budućnost, već samo prošlost.

U petom rovu nalazili su se pohlepni i podmitljivi političari, koji su za života obmanjivali narod kako bi se obogatili. Njih demoni Zlopandže uranjaju u vruću smolu.

Vergilije i Dante su, prolazeći kroz peti rov, došli do vođe Zlopandži, demona Zlorepog. On ih je propustio kroz peti rov, opomenuvši ih da ne mogu sići kroz glavni most, jer je srušen u posljednjem potresu, već moraju pronaći neki drugi način da se spuste u šesti rov. Dok su tako pregovarali oko silaska, Zlopandže su se posvađale, pa su Vergilije i Dante iskoristili njihovu nepažnju i u spustili se u nižu jarugu.

U šestom rovu vidjeli su licemjere. Hodali su naokolo obučeni u olovne kabanice. Kabanice su izvana bile pozlaćene poput redovničkih haljina, a zapravo su bile teške i mučne za nošenje.  Vergilije i Dante nastavili su dalje, pa je Vergilije objasnio Danteu da glavni most između šestog i sedmog rova nije srušen, kako im je Zlorepi rekao. To je bio samo još jedan način da ih demon odvrati od daljnjeg puta.

Nakon što su propješačili velik put kroz stijene, došli su do navodno srušenog mosta i bez muke ga prešli. Ušli su u sedmi rov i tamo su ih dočekali razni gmazovi. U ovom rovu nalazili su se kradljivci i lupeži čija je kazna bila hodanje među gušterima, zmijama i krokodilima, ali ruku svezanih na leđima.

Prije nego su ušli u osmi rov, Vergilija i Dantea zaslijepila je jaka svjetlost. Kada su došli u osmi rov, vidjeli su da je to zato što su u njemu kažnjenici bili obavijeni plamenovima. Bili su to lažni savjetnici, a Dante je među njima prepoznao Odiseja.

U devetom rovu osmog kruga Pakla nalazili su se sijači raskola i nesloge. Njih je đavao ranjavao bičem i dijelio ih na dva dijela. Među ovim kažnjenicima nalazili su se i razvedeni bračni partneri jer su raskinuli brak koji je Bog sastavio i tako iznevjerili svoju vjernost prema njemu. Među slavnim grešnicima u ovom se rovu nalazi i Muhamed, koji je stvorio Islam.

U desetom, posljednjem rovu nalazili su se krivotvoritelji, podijeljeni u dvije jaruge. U prvoj su bili krivotvoritelji novca, alkemičari i svi koji su bili u potrazi za Svetim gralom ili Kamenom mudraca. Oni su patili od svraba i gube. U drugoj su jaruzi bili trgovci ljudima (krivotvoritelje osoba) i bijesno trčali grizući sebe i druge.

Na dnu osmog kruga pakla i njegovog desetog rova nalazio se Bunar orjunaša. U njemu su stajali divovi iz Biblije i grčke mitologije te vezani lancima čuvali ulaz u deveti krug Pakla.

Deveti krug Pakla

U devetom krugu Pakla nalazili se izdajice. Izdajice su također bili raspoređeni na pet razina, ali svi su bili uronjeni u zaleđeno jezero. Na prvoj razini nalazili su se pape, na drugoj izdajice rodbine, na trećoj izdajice političkih istomišljenika, a na četvrtoj izdajice gostiju. Na petoj razini, na sred zaleđenog jezera, nalazili su se izdajice dobročinitelja, među kojima je bio i sam Lucifer.

Lucifer i stvorio Pakao. Nakon što se sa zlim anđelima pobunio protiv Boga, On ga je bacio na Zemlju. Lucifer je u padu otvorio pukotinu u zemlji u obliku lijevka i tako je nastao Pakao.

Lucifer je stajao na samom dnu Pakla, do polovice tijela zamrznut u jezeru i mahao svojim krilima. Mahanjem je ledio jezero i rijeku Kokit. Lucifer je imao tri glave i u ustima svake žvakao je po jednog od tri najveća izdajnika, a time i najveća grešnika svijeta. Prvi i najveći od njih bio je Juda koji je izdao Krista, a ostala dvojica bili su Kasije i Brut, izdajnici Julija Cezara.

👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Dante Alighieri

Dante, punog imena Dante Alighieri, (rođen u periodu od 18 svibnja – 17 lipnja, 1265, Firenca, Italija), talijanski je pjesnik, prozni pisac, književni teoretičar, moralni filozof i politički mislilac. Najpoznatiji je po svjetski poznatoj epskoj pjesmi La commedia – Božanstvena komedija.

Danteova Božanstvena komedija postaje znamenitost u talijanskoj književnosti i među najvećim djelima srednjovjekovne europske književnosti, duboka je kršćanska vizija vremenske i vječne sudbine čovječanstva. Na svojoj najosobnijoj razini, temelji se na Danteovom iskustvu izgnanstva iz rodnog grada Firenze.

Uz poeziju, Dante je napisao važna teorijska djela koja su se kretala od rasprave o retorici do moralne filozofije i političkih misli. U potpunosti je bio upoznat s klasičnom tradicijom, idealizirajući, u svoje svrhe, pisce poput Virgila, Cicerona i Boethiusa.

Najpoznatija djela: Božanstvena komedija, Gozba, Novi život, Monarhija, Rime

Umro je u razdoblju od 13 – 14. rujna 1321. godine u Ravenni.