Ključić oko vrata je roman u kojem se prikazuje život gradske djece koja uglavnom ostaju sama kod kuće i zbog toga imaju potrebu nositi ključeve oko vrata, kako bi mogla slobodno izlaziti i ulaziti u svoje domove dok su im roditelji na poslu.
U romanu postoje dva značenja spomenutog ključića. On je istovremeno simbol sputanog djetinjstva djece koja veći dio vremena provode sama izložena velikom dijelu opasnosti života u velikom gradu te simbol slobode kretanja i znaka odrastanja.
Nikola Pulić je ovim romanom želio usmjeriti pozornost roditelja na to kakve se sve opasnosti kriju dok su oni na poslu, a njihova djeca slobodo lutaju gradskim ulicama. U velikim gradovima ima ljudi različitih karaktera i nije rijedak slučaj da dijete naleti na nekog kriminalca, koji iskoristi njegovu naivnost i domogne se otiska ključeva te ukrade sve vrijedne predmete iz stana. Djeca koja su usamljena lako mogu završiti u lošem društvu, što i nije teško zamisliti kada su veći dio vremena izložena potencijalno lošim utjecajima okoline.
Radnja se odvija u gradskom naselju Dubrava tamo gdje postoje male obiteljske kuće, državne ustanove i višekatnice. U poznatom naselju gdje se odvija radnja ima dosta zelenila i mjesta za igru, a u blizini se nalazi i Grad mladih (nekadašnji Pionirski grad).
Roman nudi suvremenu tematiku. Sastoji se od 11 poglavlja u kojima se opisuju događaji koje proživljaaju likovi kao što su: Stanko, Maja, Suzana i Miroslav. Svako poglavlje čini posebnu cjelinu, što mnogima olakšava čitanje. Jezik u romanu je jednostavan.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Maja je dobra djevojčica koja ide u drugi razred osnovne škole. Živi s tatom, mamom i mlađim bratom koji ide u vrtić. Cijela obitelj stanuje u zagrebačkom naselju Dubrava. Mama svako jutro prije posla vodi bracu u vrtić, tata isto mora ići raditi pa je Maja većinu vremena sama u stanu prije i nakon škole. U posjete joj često dolazi i baka, ali ona ne živi blizu. Njena adresa je Trnje, pa se baka mora voziti ne samo tramvajem nego i autobusem da bi došla do stana gdje živi Majina obitelj.
Baka voli svoju unuku i uvijek je brani kada napravi neku nepodopštinu, a što najviše smeta mamu koju živcira kada se Maja ne ponaša kako bi trebala. O čemu se radi? Maja zna lupati po vratima nogom kada ulazi u stan, a rijetko kada se sjeti stisnuti zvonce jer je uvijek u nekoj žurbi. Iako joj tata i mama pokušavaju savjetovati drugačije, nema nikakvog učinka, a mama je inače osoba koja nema strpljenja.
Suzana je najbolja Majina prijateljica koja ide u treći razred osnovne škole. Iako je starija od Maje to nije važno jer je ipak u pitanju čvrsto prijateljstvo. Suzana je djevojčica koja nosi ključ oko vrata jer joj tata i mama rade, pa je uglavnom sama. Ipak joj često navrati djed koji živi na Trešnjevci, ali kako ga ona ponekad nema živaca čekati, radije nosi ključić oko vrata da bi uvijek mogla ući u stan.
U razred koji ide Maja skoro pola djece nosi ključeve oko vrata, pa se i ona pohvalila kako će se idućeg dana pojaviti sa zanimljivim ukrasom oko vrata. Nagovorila je tatu da joj da napraviti ključ od vrata i onih ulaznih u zgradu. Silno se željela pridružiti društvu ključaša, a ovako će moći ulaziti u stan kada to njoj odgovara i neće mamu ljutiti lupanjem noge ili šake.
U školi postoji nekoliko skupina ključaša. Među njima su šminkeri, pravi ključaši i poluključaši. Šminkeri su oni koji ključić oko vrata nose samo kao ukras jer uvijek ima nekoga kod kuće. Poluključaši su oni kojima povremeno u posjetu dođu baka i djed. Pravi ključaši su djeca koja moraju sama podgrijavati jelo, pospremati stan i pripremati se svaki dan za školu.
U neposrednoj blizini zgrade u kojoj živi Maja nalazi se Dom umirovljenika Dubrava. Djeca ga imaju običaj zvati starački dom. Oko zgrade se nalazi prekrasan park okružen živicom. Unutar parka se nalazi puno prostora za igru te klupe i staze. Preko dana se ovdje ne nalaze samo stariji ljudi koji borave u domu, nego i djeca koja se mogu neometano igrati. Uglavnom su to ključaši, ali među njima ima i one djece koja nemaju potrebe za ključem oko vrata.
Maja sa svog prozora ima pogled na cijeli park. Ona je jedno od djece koja često provodi vrijeme u tom parku, a kako je dobila ključ službeno se pridružila cijenjenom društvu djece. Ključ na kraju nije napravio tata jer za zaboravio, nego baka. Na tržnici na Kvaterniku dala je napraviti dva ključa i nakon toga otišla u Namu gdje je kupila svilenu vrpcu koja je na sebi imala plave točkice. Baka je kupila više vrpce, pa su i Majini prijatelji imali iste vrpce koje su se nalazile oko vrata. Više nije živcirala mamu jer je normalno ulazila u stan.
Suzana i Maja puno vremena provode zajedno pa su se udružile kako bi savjetovale Stanka da se toplije oblači kada izlazi van i da ne skita previše po naselju. Stanko je za razliku od Maje pripadao skupini pravih ključaša jer mu je mama nekad radila ujutro, nekad popodne, a ponekad ujutro. Bio je skoro uvijek sam i nije slušao savjete dviju djevojčica. Išao je u treći razred osnovne škole.
Kada su se Maja i Suzana vraćale iz dućana zajedno sa Amonom psom od susjede Rezike koja je imala bolesnu nogu, pa ga nije mogla šetati, naišle su na Stanka koji se tukao s nekim dječakom. Tučnjava je prestala kada je Maja pustila psa sa uzice i razdvojio ih. Dobro je da su naišle jer je tada drugi dječak povukao Stanka za vrpcu koja mu se nalazi na vratu i počeo ga daviti.
Maja, Stanko i Suzana su se nastavili družiti, pa su tako jednog popodneva krenuli brati kestene. Stanko se pokazao vjeran i pouzdan prijatelj, koji im je rekao gdje mogu pronaći najbolje kestene. Putem su sreli dječaka s kojim se Stanko potukao. Miroslav nije bio sam nego u društvu s dječakom riđe kose i nekim nepoznatim. Ovog puta se nisu potukli, nego su se samo nadmudrivali, a na kraju im je Stanko podvalio trule kestene, dok su on i djevojčice otišli kući s najboljim kestenima.
Od protivnika Miroslav i Stanko su postali prijatelji, unatoč tome što Miroslavovo društvo nije pripadalo ključašima. Jednog dana tijekom igre graničara odlučili su ovjesiti ključeve od stup. Kada je došla pred svoju zgradu Maja nije mogla otključati stan jer ključevi nisu odgovarali. Otac joj rekao da je to zbog toga što je uzela krivi ljuč. U tom je trenutku nastala zbrka, a nisu pomogle ni djevojčine suze.
Maja je krenula s tatom van kako bi pronašla svoje ključeve. Putem su sreli uplakanog Miroslava, njegovog ljutog oca i Stanka. Svi su otišli do Riđeg koji je živio baraci. Ispostavilo se da su svi uzeli krive ključeve. Na kraju je sve dobro završilo. Suzanini su ključevi bili kod Maje, Majini kod Riđeg itd. Zahvaljujući spomenutoj nezgodi Majin otac je upoznao Majine prijatelje, a čak se sprijateljio s nekim roditeljima.
Riđi, Miroslav i Stanko su se cijelo vrijeme došaptavali. Maja i Suzana nisu mogle čuti što govore jer ipak su se nalazili u luna-parku punom posjetitelja. Mnogi nisu imali novaca da plate bilo koju od vožnji, pa su odlučili da će doći opet po noći kada ne bude bilo nikoga i provozati djevojke. To ne bi trebao biti problem jer je Stanko vidio kako pokrenuti vlak.
Stanko je ostao čekati, ali se na kraju nitko iz njegovog društva nije pojavio. Već je davno pala noć, a kako je Stanku dosadilo čekati odlučio je upaliti vlak i odvesti se nekoliko vožnji. Uskoro su došli policajci, zaustavili vlak i začudili se kada su ugledali dječaka uplašenog i samog te odjevenog samo u košulju. Stanko se prepao da će ga odvesti u zatvor, ali je ubrzo shvatio kako policajci nisu loše osobe.
Sprijateljio se s njima, a pogotovo kada ga je jedan od njih otpratio kući, skuhao čaj i pospremio u krevet. Morao je obećati da više neće ulaziti po noći u zabavni park jer ipak ga je vlasnik mogao dobro namlatiti da ga je ulovio.
Maja je tri jutra bila sama sve do trećeg kada je baka obećala da će doći. Izašla je pred zgradu kako bi je dočekala, ali umjesto nje je srela čovjeka u tamnom šeširu. Iako je izgledao čudno nije ga se uplašila. Kada je primijetio ključeve oko njenog vrata počeo je ljubazno razgovarati. Ispitivao ju je svašta, a ona mu je pričala o svojim roditeljima, prijateljima i stanu. Neznanac joj je tada pokazao crni sapun i rekao da se radi o čarobnom sapunu iz Afrike. Uzeo je njene ključeve i pritisnuo s jedne i druge strane sapuna. Maja je primijetila otiske ključeva, ali nije znala o čemu se radi.
Nije prošlo dugo i napokon je došla baka. Maja joj se odmah povjerila kako je srela zanimljivog čovjeka i što je učinio sa sapunom. Baka se odmah uhvatila za glavu jer je znala kako je u pitanju lopov koji je htio provaliti u stan. Ni Maji nije bilo svejedno kada joj je baka objasnilka što je napravila. Otac je odmah promijenio bravu, prijavio policiji i dao napraviti nove ključeve za svoju kćer.
Nakon nekoliko dana pojavio se lopov koji je pokušao provaliti u stan, ali ga je policija odmah ulovila. Poslije je bilo u novinama da je uhvaćen kriminalac koji je već bio u zatvoru, ali je iz njega pobjegao. Dobio je pet godina zatvora najviše zbog provala u stanove i to uz pomoć ključeva koje je lukavo dobivao od djece koja su bila sama. Maja je kasnije bila u strahu i roditelji su je zajedno s bakom pokušali utješiti.
Stanko i Miroslav su se jedan dan igrali kod staračkog doma i tamo ugledali kamp prikolicu od tvrtke “Cestogradnja”. Radnici su je nakon obavljenog posla ostavili na parkiralištu. Bila je zaključana, ali Stanko se dosjetio da bi mogli razbiti lokot i preseliti se u kućicu. Roditelje su prevarili tako što su ih uvjerili kako će Miroslav prespavati kod Stanka, a Stanko kod Miroslava. Tako su se sva dječaka našla posve slobodna bez kontrole.
Cijelo vrijeme su se igrali sve dok netko nije zaključao vrata od prikolice i pokrenuo motor. Počeli su vikati i lupati, ali nitko ih nije čuo. Prošli su cijeli Zagreb, pa su tako prošli preko Save sve do Novog Zagreba i na kraju stigli u Veliku Goricu. Čovjek kada je otvorio vrata iznenadio se kada je ugledao dvojicu dječaka. Prvo se dobro izderao na njih i zaprijetio im, ali tada su dobili novac za karte, pa su se autobusom vratili u Zagreb i tramvajem do Dubrave. Nisu nikome htjeli reći za svoju pustolovinu.
Miroslavova obitelj je imala manji komad zemlje u blizini Grada mladih. Kako su posadili jagode, Miroslav je cijelo društvo pozvao na berbu jagoda. Poveli su i psa od gđe Rezike koji je cijelo vrijeme trčao i igrao se s nekim psom. Miroslav je primijetio kako to nije pas nego lisica. I baš je u tom trenutku pas zacvilio, a lisica je nestala. Uočili su da Amonu curi krv ispod oka. Svi su bili uplašeni jer nisu znali je li lisica bijesna.
Nastala je prava zbrka, a gđa Rezika se toliko naljutila da se izderala na Suzanu jer je upravo njoj povjerila svog ljubimca. Toliko se zbunila da je umjesto veterinarske službe pozvala hitnu pomoć. Ispostavili se da lisica nije bila bijesna, a kada se gđa Rezika odselila djeca su ostala bez dobrog druga u igri.
Maja se još nije oporavila od događaja kada je lopov htio provaliti u stan, pa ga je često sanjala i od straha zvala policiju. Oni su je pokušavali umiriti jer su znali za pokušaj provale. Jednom je čula lupanje na vratima i sva prestrašena opet pozvala policiju. Odmah su došli i uhvatili baku koja je zaboravila ključeve, a kako su joj ruke bile zauzete vrećicama lupala je na vrata Maji da joj otvori. Vidjevši policiju kako juri prema vratima uplašila se da se nije što dogodilo njenoj unuci. Policija ih je obje morala smirivati.
Plakale su jedna i druga, a baka je kasnije napravila objed, provjerila je li Maja napravila zadaću i pustila je van da se igra. Maja se pojavila na koturaljkama, a tamo je pronašla tužnu Suzanu. Bila je neutješna zbog Amona. Obje ih je razveselio Stanko koji se pojavio na novom biciklu koji mu je kupio tata. Stanko nikada nije htio pričati o svom ocu, a sada nije mogao prestati govoriti o ocu koji se vratio i koji će zauvijek ostati s njim i mamom. Tada se Stankov tata pojavio na prozoru. Mahnuo je veseloj djeci, a najviše svom sinu koji se nije mogao prestati hvaliti svojim biciklom.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Nikola Pulić
Nikola Pulić rođen je 01. siječnja 1926. godine u Bićinama, kraj Skradina. Za vrijeme Drugog svjetskog rata odlazi u partizane, ali i ostaje bez roditelja koje su ubili četnici. Nakon završetka rata, pohađao je Višu pedagošku školu u Zagrebu, a diplomirao je 1962. godine hrvatsku književnost i sociologiju.
Tijekom svog života objavio je više drama, feljtona, pripovijedaka, romana i putopisa te je bio uvaženi član Društva hrvatskih književnika (DHK).
Osebujan u opisu krajolika i ljudi te žanrovski i tematski raznolik, Nikola Pulić je najradije pisao putopisnu prozu gdje dominiraju opisi raznih podneblja i naselja koje je posjetio i susreti s običajima i ljudima koje je upoznao. U svoja djela rado unosi legende i priče usmenih predaja isprepličući fantastično i realno, koristeći slikovito izražavanje razumljivo običnom puku.
Posebno mjesto u svom književnom opusu rezervirao je za uzbudljive i bajkovite priče za djecu čime osvaja i mlađu publiku, a njegova su djela Ključić oko vrata i Maksimirci zauzela mjesto na popisu obavezne lektire za 4. i 6. razred osnovne škole.
1985. godine dobio je nagradu “Grigor Vitez” za romane Ključić oko vrata i Posljednja igra, a 1987. godine i nagradu “Ivana Brlić-Mažuranić za djela Strah me, mama i Mlakarova ljubav.
Najpoznatija djela: Posljednja igra (1971.), Ključić oko vrata (1985.), Maksimirci (1995.), Mlakarova ljubav (1977.), Nobelova djeca (1981.), Strah me, mama (1992.)
Umro je 30. prosinca 2005. godine u zagrebačkoj bolnici Rebro od posljedica moždanog udara
Odgovori