Ludilo, osveta, smrtnost i religija riječi su kojima možemo opisati Hamleta. Ne predstavu, nego Hamleta kao lika. Kad bi morali opisati djelo jednom riječju, zasigurno bi to bila riječ “tragedija”. Hamleta je teško čitati, napisan je “šekspirovskim jezikom” koji smo svi navikli viđati, ali ako pogledate dalje od riječi na papiru i pogledate značenje djela kao cjelinu, možete otkriti da se mladi princ Hamlet ne razlikuje mnogo od bilo koga od nas.
Pričom o princu, ubijenom ocu i njegovom zakonitom mjestu na danskom prijestolju, Hamlet je, tijekom godina, postao jedna od najuzbudljivijih drama u književnosti koju smo ikada pročitali. Ljubav i izdaja podudaraju se u ovoj priči i čine jedan od najšokantnijih završetka Shakespeareovog djela ikada.
Otac princa Hamleta, danski kralj Hamlet, mrtav je. Kraljev brat Klaudije zasjeo je na prijestolje i oženio se udovicom, kraljicom Gertrudom – a sve je to učinjeno s tako neukusnom žurbom da su “pogrebni mesari hladno opskrbili svadbene stolove“. Povrh sve sumorne radnje, Danska je pod prijetnjom invazije iz Norveške. No, kako čini se da nije sve tako jednostavno za mladog princa Danske.
Hamlet je stoljećima temelj književnosti o ludilu i osveti, a kada se to dvoje pomiješa, oni stvaraju nešto puno veće od svih nas. Ali koja je Hamletova prava priroda? Zna li sam Hamlet svoju vlastitu prirodu? Na kraju pročitanog djela, ono što dobivamo od ove literature je heroja stavljenog u nesretnu situaciju – mladića punog žalosti ispunjenog bijesom, koji ne zna kako se ponašati u svom pokvarenom svijetu.
Prvo jasno upućivanje na ono što znamo je da se Shakespeareov Hamlet prvi put pojavljuje kao predstava pod nazivom Osveta Hamleta, princa Danske, 26. srpnja 1602. godine, no Francis Meres ne spominje nijednu predstavu pod nazivom Hamlet, ali bilješka u izdanju Spelta Chaucera Gabriela Harveyja (objavljena 1598.) spominje izvođenje drame Hamlet.
S obzirom na to da znanstvenici dovode u pitanje datum stvarnog pisanja ovog djela, većina se slaže da je Shakespeare objavio Hamleta nakon 1601., a prije 1603. godine.
Shakespeare je napisao velike tragedije – izuzevši Romea i Julije, što, strogo rečeno, nije istinska tragedija – između 1601. i 1606., što nam govori da bi Hamlet mogao biti njegovo prvo napisano djelo. Shakespeare je pomno pratio Hamleta s objavom djela Otelo (1604), Kralj Lear (1605. – 1606.) i Macbethom (1606.), ali brojni stručnjaci za bardolatriju (istraživanje Shakespearea, poznat i pod nazivom Bard iz Avona) vjeruju da Hamlet predstavlja najbolje Shakespeareovo djelo.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
U hladnoj, zimskoj noći duh hoda bedemima dvorca Elsinore u Danskoj. Otkrio ga je najprije par stražara, a zatim i učenjak Horacije.
Marcel, jedan od stražara, pita Barnarda je li večeras vidio “stvar“, “ovo ukazanje“, a Barnardo ga uvjerava da nije vidio ništa. Marcel kaže Barnardu da je pozvao Horacija da vidi duha, a Horacije sumnja da će se duh pojaviti, ali pažljivo sluša dok se Barnardo priprema za prepričavanje priče o prethodnoj posjeti duha. U tom trenutku, duh se ipak prikazuje prisutnima.
Nalikuje nedavno preminulom kralju Hamletu, čiji je brat Klaudije naslijedio prijestolje i oženio se kraljevom udovicom, kraljicom Gertrudom. Kad Horacije i stražari dovedu princa Hamleta, sina Gertrude i mrtvog kralja Hamleta, kako bi vidio duha, govori mu da ga slijedi. Odlučno kreće za njim dok ga Horacije upozorava na grešku koju čini jer bi mu se mogle dogoditi razne nesreće. Hamlet im prijeti da će ih dati ubiti ako ga budu slijedili i odlazi za duhom. Duh njegova oca mu zlobno izjavljuje da ga nije ubila zmija, nego nitko drugi nego Klaudije, njegov brat koji je žudio za njegovom krunom i ženom. Ispričavši mu način na koji ga je ubio (tijekom svakodnevnog poslijepodnevnog odmora, Klaudije mu je sipao otrov u uho od kojeg je umro), naređuje Hamletu da se osveti čovjeku koji je uzurpirao prijestolje i oženio se njegovom suprugom, a zatim nestaje.
Princ Hamlet posvećuje se osveti za očevu smrt, ali, s obzirom na to da je po prirodi zamišljen i promišljen, odgađa ono što je namjeravao, ulazeći u duboku melankoliju i čak prividno ludilo. Traži od Horacija da mu se zakune da ničemu nije svjedočio i otkrije da bi prividnim ludilom mogao prikriti motive za osvetu. Na taj način nitko neće posumnjati da on nešto planira.
Klaudije i Gertruda brinu se o prinčevom nepromišljenom ponašanju i pokušaju otkriti njegov uzrok. Zaposle par Hamletovih prijatelja, Rosencrantza i Guildensterna, kako bi ga nadgledali i otkrili pravi uzrok njegova ludila.
U međuvremenu, Polonije i Laert saznaju da se Ofelija često viđa nasamo s Hamletom, oni joj to brane pod izgovorom da on, kao prijestolonasljednik, nikad neće uzeti Ofeliju za ženu i da mora čuvati svoju čednost, što je jedina uloga žene. Ofelija pristaje to i učiniti.
Kad Polonije, pompozni lord Chamberlain, sugerira da se Hamlet možda tako ponaša zbog ljubavi prema njegovoj kćeri Ofeliji koja ga je odbila, Klaudije pristaje špijunirati Hamleta u razgovoru s djevojkom. Dogovara njihov susret u knjižnici gdje će se on i Klaudije sakriti iza tapiserije, prisluškivati razgovor i promatrati Hamletovo ponašanje. No, iako se Hamlet sigurno čini ludim, čini se da ne voli Ofeliju: naređuje joj da ode u samostan i izjavljuje da želi svima zabraniti brakove.
Grupa putujućih glumaca dolazi u Elsinore, a Hamlet, zadivljen njihovim izvedbama, sjeti se da bi trebao iskušati krivnju svog ujaka. Natjerat će da glumci izvode scenu koja sliči događanju koje Hamlet zamišlja kako je njegov ujak ubio oca, tako da ako je Klaudije kriv, sigurno će reagirati. Kad se u kazalištu počne prikazivati trenutak ubojstva, Klaudije i njegova majka bivaju uznemireni, no iz potpuno drugih razloga. Gertruda biva uznemirena shvaćanjem da je brakom za Klaudija postupila licemjerno prema svom bivšem mužu i svom sinu, a Klaudije zbog krivnje koju osjeća gledajućši scene koje ga tako vjerno podsjećaju na dan kad je ubio svog brata. Klaudije skoči i napušta sobu. Hamlet i Horacije slažu se da to dokazuje njegovu krivnju.
Hamlet odlazi ubiti Klaudija, ali nađe ga kako se moli. S obzirom na to da vjeruje da bi ubijanje Klaudija dok moli poslao Klaudijevu dušu u nebo, Hamlet smatra da bi to bila neadekvatna osveta i odlučuje pričekati. Klaudije, sad uplašen od Hamletovog ludila i bojeći se za vlastitu sigurnost, naređuje da se Hamleta smjesta pošalje u Englesku.
Hamlet se suočava s majkom u čijoj se spavaćoj sobi Polonije sakrio iza tapiserije. Čuvši zvuk iza tapiserije, Hamlet vjeruje da se tamo skriva kralj Klaudije. Izvlači svoj mač i probija kroz tkaninu, ubijajući Polonija nazivajući ga “budalom”. Pokušavši majci objasniti užas njenih postupaka usporedbom portreta njegova oca i Klaudija u kojem jednog predstavlja kao časnog, a drugog u negativnom svjetlu, ponovo se pojavljuje duh njegova oca. Gertruda vidi kako Hamlet razgovara sa zrakom i uvjerava se u njegovo ludilo. Hamlet odlazi vukući Polonijevo tijelo za sobom.
Zbog ovog zločina odmah je upućen u Englesku s Rosencrantzom i Guildensternom. No, Klaudijev plan za Hamleta uključuje više od protjerivanja, jer je naredio da Rosencrantz i Guildenstern zapečate naloge za engleskog kralja tražeći da Hamlet bude ubijen.
Nakon smrti njezina oca, Ofelija poludi od tuge i utapa se u rijeci. Polonijev sin, Laert, koji boravi u Francuskoj, bijesno se vraća u Dansku. Klaudije ga uvjeri da je Hamlet kriv za smrt njegova oca i sestre. Kad Horacije i kralj dobiju pisma od Hamleta u kojima se navodi da se princ vratio u Dansku nakon što su gusari napali njegov brod na putu za Englesku, Klaudije smisli plan da iskoristi Laertovu želju za osvetom kako bi osigurao Hamletovu smrt. Laer će se u nedužnom sportu mačevanja natjecati s Hamletom, ali Klaudije će otrovati Laertovu oštricu, tako da ako ga samo poreže, Hamlet će umrijeti. Kao rezervni plan, kralj odluči otrovati čašicu koju će dati Hamletu da pije ako Hamlet postigne prvi ili drugi pogodak u meču.
Hamlet se vraća u blizinu Elsinorea baš za Ofelijin sprovod. Iznuđen tugom, napada Laerta i izjavljuje da je u stvari uvijek volio Ofeliju. Vraća se u dvorac i kaže Horaciju da vjeruje da čovjek mora biti spreman umrijeti, jer smrt može doći u svakom trenutku.
Glupi dvorski dvojac stiže po Klaudijevoj naredbi da prirede sportsku utakmicu između Hamleta i Laerta.
Počinje borba mačevima. Hamlet postiže prvi pogodak, ali odbija od pijenja iz kraljevog ponuđenog pehara. Umjesto toga, Gertruda uzima piće kako bi nazdravila uspješnom natjecanju svoga sina i ubrzo ju ubija otrov. Laert uspijeva raniti Hamleta, iako Hamlet ne umire od otrova odmah. Prvo, Laert je porezan oštricom vlastitog mača, a nakon što je Hamletu otkrio da je Klaudije odgovoran za kraljičinu smrt, umire od otrova oštrice. Hamlet tada probije Klaudija otrovanim mačem i prisili ga da popije ostatak otrovanog vina. Klaudije umire, a Hamlet odmah, nakon što se osvetio, također umire. No, na umoru govori svom prijatelju Horaciju da podijeli s čitateljima/gledateljima priču o događajima koji su se zbili i da nosi njegovo ime po svijetu.
U ovom trenutku norveški princ po imenu Fortinbras, koji je vodio vojsku u Dansku i ranije napao Poljsku, ulazi s engleskim ambasadorima koji izvještavaju da su Rosencrantz i Guildenstern mrtvi. Fortinbras je zapanjen groznim pogledom cijele kraljevske obitelji kako leži mrtva na podu. On krene preuzeti vlast nad kraljevstvom.
Horacije, ispunjavajući Hamletov posljednji zahtjev, pripovijeda mu Hamletovu tragičnu priču. Fortinbras naređuje da se Hamleta odvede kao poginulog vojnika uz sve počasti, glazbu i vojni obred.
Pogledajte i video lektire Hamlet!
William Shakespeare
William Shakespeare bio je engleski pjesnik, dramatičar i glumac. Rođen je 26. travnja 1564. u Stratfordu na Avonu. Otac mu je bio uspješan lokalni poduzetnik, a majka kćer zemljoposjednika. Shakespeare se slovi kao najveći pisac djela na engleskom jeziku i ugledni svjetski dramatičar. Često ga zovu i engleski pjesnik, a dobio je i nadimak Bard od Avona .
Napisao je oko 38 predstava, 154 soneta, dvije duge pjesme i nekoliko drugih stihova, od kojih je autorstvo nekih neizvjesno.
Njegove su drame prevedene na svaki jezik i izvode se češće od djela drugih dramatičara.
Shakespeare je napisao većinu poznatih djela između 1589. i 1613. godine. Njegove rane drame bile su uglavnom komedije i povijesna djela, no, ona se i dalje smatraju jednim od najbolje napisanih u tim žanrovima. Do 1608. godine, pisao je uglavnom tragedije, uključujući Hamleta, Otela, Kralja Leara i Macbetha, koji su smatrani nekim od najboljih djela na engleskom jeziku. U svojoj posljednjoj fazi pisao je tragikomedije, poznate i kao romantike, a poznato je i da je surađivao i s drugim dramatičarima.
Shakespeareove predstave i danas su vrlo popularne i neprestano se proučavaju, izvode i reinterpretiraju u raznim kulturnim i političkim kontekstima diljem svijeta.
Odgovori