Dundo Maroje

Dundo Maroje poznata je komedija slavnog Marina Držića i jedno od najpoznatijih hrvatskih renesansnih djela. Na žalost, njezin originalni rukopis nije očuvan, već samo prijepis s kraja 16. stoljeća. Komedija je nastavak Držićeve starije komedije “Pomet“, što sam autor navodi u jednom od dva prologa ove komedije. Uz prologe, djelo se sastoji od još pet činova. Kraj komedije nije očuvan, ali se danas izvodi kraj kojeg je nadopisao Mihovil Kombol 1955. godine.

Glavna ideja komedije je prikazati kontrast između glavnih likova djela – oca i sina koji predstavljaju dvije generacije. Njihov sukob preneseni je prikaz sukoba generacija. Razlika između starih vremena i modernih te između starih i novih vrijednosti, glavna je pouka ovog djela. Osim toga, Držić ovom komedijom nastoji prikazati razliku među društvenim klasama, ističući inteligenciju i dovitljivost pripadnika nižih društvenih staleža, te aroganciju i nesposobnost plemića.

Sve to Držić postiže humorom, ruganjem, pametnim dijalozima i monolozima. Zbog svega ovoga Dundo Maroje se i danas smatra jednim od najboljih hrvatskih komedija.

👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Kratak sadržaj

Dundo Maroje je stari, bogati škrtac koji je poslao svog sina Mara u Ankonu, kako bi tamo trgovao s pet tisuća dukata koje mu je dao. Maro je umjesto u Ankonu otišao u Rim i tamo počeo trošiti očev novac, najviše na zabavu i žene. U Rimu se zaljubio u lijepu Lauru, koja ga je iskorištavala zbog novca. Kada je stari Maroje čuo što mu sin radi, odlučio je otići u Rim i vidjeti što se to stvarno događa s njegovim sinom.

Dundo Maroje i njegov sluga Bokčilo zaputili su se u Rim, ali na svom putovanju stalno su se svađali. Bokčilo je bio gladan i žedan, a Maroje je bio previše škrt da bi i njemu plaćao propisno jelo i piće. Njihovu svađu je čuo Trpče Kotoranin, čovjek koji je poznavao Marojeva sina i vidio što ovaj radi po Rimu. Odmah je sve ispričao Dundu Maroju, uključujući i to da njegov sin troši veliki novac na kurtizanu Lauru. Bokčilo je odmah smislio plan i predložio Maroju da u Rimu iznajme stan blizu Laurinog, kako bi uhvatili Mara kada dođe kod nje.

Doista, Maro je često posjećivao Lauru, ali on nije bio njen jedini obožavatelj. Glavni Marov protivnik bio je Ugo Tudešak, njemački plemić, koji je jednako jako obožavao Lauru. Ugo je također imao slugu, domišljatog Pometa. Pomet je bio jako pametan i vješt s riječima pa zbog toga, iako je sluga, zna je dobiti ono što želi. A najviše od svega volio je dobru hranu.

Pometu je išla na ruku Ugova zaljubljenost u Lauru jer je to bila prilika da Pomet sebi osigura lijep i lagodan život. Ako bi pomogao Ugu da osvoji Lauru, Ugo bi mu ostao dužan i Pomet bi tada bio zbrinut do kraja života. Zato je Pometu glavni protivnik bio Marov sluga Popivo, jer i Popivo pomagao svom gospodaru osvojiti Lauru. Ipak, Pomet je vjerovao u svoju dobru sreću, pa se nije bojao da neće uspjeti osvojiti Lauru za svog gospodara Uga.

Osim Dunda Maroja, u potrazi za Marom u Rim je stigla i Marova zaručnica Pera. Ona i Maro već su godinama bili zaručeni, ali otkako je Maro došao u Rim, čemu ima već tri godine, nije joj poslao ni jedno pismo. Zato je Pera ukrala 300 dukata svojoj bogatoj tetki, preobukla se u muškarca i sa svojim slugom Dživom došla u Italiju. Glumila je da je muškarac jer je tako imala više slobode i bila je sigurnija nego da je doputovala kao žena.

Pomet je pokušavao doprijeti do Laure preko njene sluškinje Petrunjele. Nagovarao je Petrunjelu da porazgovara s Laurom i navede je da odbaci Mara, a pođe za njegova gospodara Uga. Pomet je saznao da je Marov otac Maroje stigao u Rima i da Maro zapravo cijelo vrijeme troši očev novac. Sve to rekao je Petrunjeli, kao dokaz Lauri da Maro nije tako dobar kao što se čini.

Maro je tako jednu večer s prijateljima došao pred Laurin prozor. Tamo ga je dočekao njegov otac Maroje, uhvatio ga i zatražio da mu vrati njegove dukate. Maro se iznenadio, ali se brzo snašao – počeo se pretvarati da ne poznaje tog bijesnog starca koji od njega traži novac. To je još više razbjesnilo Maroja, pa je izvadio nož i nasrnuo na sina. Maro je u panici pozvao stražare, koji su brzo ulovili Dunda Maroja i strpali ga u tamnicu, misleći da je neki luđak.

Tu scenu pod Laurinim prozorom vidio je i Pomet. U cijeloj situaciji pronašao je odličnu priliku za ostvarenje svog plana. Najprije je oslobodio Maroja iz zatvora, a onda je njegovom slugi Bokčilu rekao da slaže Lauri i Marovom slugi Popivu da je Maroje starac koji im je donio robu za proštenje. Pomet je smislio da će predložiti Maroju da se sprijatelji s Popivom i tako lakše uhvati svog prevarantskog sina.

Maro je, s druge strane, bio očajan jer je shvatio da je njegovom ocu bilo više stalo do dukata nego do vlastitog sina. Maro je, unatoč očevim dukatima, imao velikih problema s novcem. Potrošio je gotovo sav očev novac, pa se morao zadužiti kod lihvara, kako bi mogao nastaviti kupovati Lauri nakit i odjeću. Kupio joj je i jednu lijepu ogrlicu, ali sada su rimski lihvari tražili od njega da im vrati novac. Njegov sluga Popiva, na Bokčilov savjet, predložio je Maru da unajmi robe za tri tisuće dukata, pa da zamoli Lauru da dade jamstvo za naručenu robu. Laura će na to pristati jer ionako misli da Maro dolazi iz najbogatije dubrovačke obitelji. Kada uzme robu, neka se Maro preobuče u siromašnog trgovca i pokaže ocu svu tu robu. Nakon što je Maro pristao, Popiva je nagovorio Lauru da dade novac kao jamstvo za tu robu.

Istovremeno, prerušena Pera stigla je u Rim i tamo srela Petrunjelu, Laurinu sluškinju. Tako je Petrunjela saznala da Maro u Dubrovniku ima zaručnicu i da je ona stigla ovamo, pa je pohitala obavijestiti svoju gospodaricu o tome.

Dundo Maroja i njegov sin Maro napokon su se sreli. Obojica su se pretvarali da se prvi put vide u Rimu i da se onaj eksces pred Laurinim stanom nije ni dogodio. Maro se pretvarao da nije dao uhapsiti oca one večeri, već nekog nepoznatog starca. A lukavi Maroje, rekao je sinu da je u Rim došao sa zlatom, pa ga pitao zna li za neko mjesto gdje ga može sakriti. Dogovore se da će sakriti zlato u skladište gdje je Maro držao svu onu iznajmljenu robu. Maroje je uspio nasamariti sina tako što je uzeo svu robu iz skladišta, a u njemu nije ostavio nikakvu zlato.

Pomet je za to vrijeme sreo Gulisava, Hrvata koji je radio za jednog njemačkog plemića. Gulisav je došao u Rim kako bi tamo potražio izgubljenu kćer svog plemića, djevojku Madaljenu. Djevojka je prije osam godina bila oteta, pa je plemić raspisao nagradu od sto škuda za nju. Pomet je preko Laurine sluškinje Petrunjele zaključio da je upravo Laura ta izgubljena kći Madaljena.

Kada je Maro shvatio da mu je otac ukrao robu iz skladišta, otišao je do njega zatražiti robu natrag, ali stari Maroje se tada lukavo pretvarao da ne poznaje svog sina. Pomet je iskoristio situaciju, pa otišao kod Laure i ponudio joj pođe za njegovog gospodara Uga, u zamjenu za tri tisuće dukata koje je izgubila zbog ukradene robe. Laura je tako završila s Ugom, pa je Pomet mogao biti s njenom sluškinjom Petrunjelom, koja mu se ionako sviđala.

Maro se vratio u Dubrovnik, nakon što mu je otac platio sve dugove u Rimu, pa se tamo oženio sa svojom zaručnicom Perom. Perina bogata tetka im je nakon smrti ostavila veliko nasljedstvo, stoga su svi nastavili živjeti u bogatstvu.

👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Marin Držić

Marin Držić, također znan i kao Marino Darza ili Marino Darsa rođen je 1508. godine. Smatra se najboljim hrvatskim renesansnim dramatičarom i prozaikom iz Dubrovnika.

Držićeva djela pokrivaju mnoga područja: lirsku poeziju, pastoral, politička pisma i pamflete te komedije. Iako su njegovi pastorali (Tirena, Venera i Adon i Plakir) još uvijek visoko cijenjeni kao majstorski primjeri žanra, pastoral je kao umjetnički oblik gotovo nestao sa scene.

Međutim, njegove su komedije među najboljima u europskoj renesansnoj literaturi. Kao i kod drugih poznatih pisaca komedije poput Lope de Vege, Bena Jonsona ili Molièrea, i Držićeve komedije pune su bujnog života i vitalnosti, slave ljubav, slobodu i iskrenost te ismijavaju egoizam i sitničave tiranine – i u obitelji i u državi.

Njegove najpoznatije komedije uključuju: Pomet, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Skup

Umro je 2. svibnja 1567. godine u Veneciji, u Italiji.