“Bajka o ribaru i ribici” jedno je od najpoznatijih priča Aleksandra Sergejeviča Puškina. Napisana je 1833. godine, a smatra se da je autor pronašao inspiraciju za ovo djelo u jednoj pomeranskoj bajci zapisanoj u zbirci priča braće Grimm, kojoj je naslov “O ribaru i njegovoj ženi”. Priča također nalikuje i jednoj ruskoj narodnoj bajci, koja se zove “Pohlepna starica”, a u kojoj želje ne ispunjava zlatna ribica, već čarobno drvo.
Kao što sam naslov kaže, ovo djelo je po književnoj je vrsti bajka. Ima nekoliko fantastičnih elemenata koji je stavljaju u taj žanr i to zato što glavni likovi uopće nisu začuđeni njima, nego ih prihvaćaju kao normalan dio svoje stvarnosti. Priča je napisana u jednom smjeru, bez sporednih događaja koji bi omeli glavni tijek radnje.
U uvodu bajke spominju se glavni likovi – starac i starica i mjesto gdje žive – na žalu sinjega mora. Zaplet radnje započinje onda kada starac ulovi zlatnu ribicu, a do vrhunca dolazi sa staričinom pohlepom. Starica je nezasitna i stalno ima nove molbe. Kada starica poželi biti vladaricom mora, ribica se naljuti i vraća je u stvarnost – siromaštvo.
U središtu radnje je sukob dobra i zla i pobjeda dobra, kao i u svakoj bajci. Okosnica radnje je pohlepa starice koja nikada nije bila zadovoljna onime što ima i uvijek želi više. To ne bi bilo tako strašno da to “više” ne očekuje od drugih da joj prirede, a ne da se za napredak pomuči sama. I baš kao što se događa svim nezasitnim ljudima, na kraju je ostala bez svega. To joj je bila kazna za njenu veliku pohlepu.
Ovu je bajku na hrvatski jezik preveo Dobriša Cesarić i to u desetercu bez rime. Stih deseterac još više naglašava umjetničku bajku koja se dogodila davno. Ova bajka jako je srodna narodnoj bajci jer su opisi rijetki i sažeto napisani, a u prvom planu je pripovijedanje događaja te likovi koji idu ka nekom cilju.
“Bajka o ribaru i ribici” svojevremeno je stekla veliku popularnost, pogotovo nakon što je 1866. godine adaptirana u balet. 1917. godine po istoj je priči napravljena i opera. Kasnije je ova priča zaživjela i kao animirani film, i to u nekoliko adaptacija, ali i dugometražni igrani film. Ipak, do danas je ostala najpoznatija i najčitanija kao Puškinova bajka.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Već trideset i tri godine živjeli su stari ribar i njegova žena jako siromašnim životom. U staroj i trošnoj kolibi na obali sinjeg mora provodili su dane skromno i samotno.
Starac je lovio ribu ne bi li on i supruga imali što za jesti. Tako je jednoga dana ulovio malenu zlatnu ribicu. Kada ju je ugledao u svojoj mreži, ona je progovorila ljudskim glasom. Molila ga je da je pusti, a zauzvrat će mu ona ispuniti bilo koju želju.
Starac je bio dobrodušan i skroman te joj se smilovao i vratio je nazad u more bez ikakve naknade i želje. No, kada je za cijeli događaj čula njegova žena, zahtijevala je od njega da se vrati nazad do mora, nađe zlatnu ribicu i poželi novo korito.
Starac je udovoljio svojoj supruzi i otišao do obale mora. Primijetio je da je mora jako nemirno.Dozvao je zlatnu ribicu i onda ispunjava njegovu želju. Pohlepna starica je dobila svoje novo korito.
No, starica ne odustaje. Sada želi i novu kuću. Starac odlazi do mora koje je još nemirnije i ponovo zove zlatnu ribicu. Ona i ovoga puta udovoljava njegovoj želji. Već kada se vratio kući, starac je imao prilike vidjeti predivnu novu kuću s novim dimnjakom i vratima napravljenima od hrastova drveta.
Misleći da sada stvarno ima sve, starac vjeruje da će njegova žena prestati sa željama. No, ona ne odustaje. I dalje starcu ne da mira i želi još više i više. Ovoga puta želi postati bogata vlastelinka i ponovo šalje starca na more. More je sada već jako uzburkano. Starac pronalazi ribicu i onda mu udovoljava i u toj želji.
Kada se vratio kući, starac je ugledao bogato odjevenu ženu koja naređuje i tuče sluge. Starca odmah pošalje u staju da joj služi.
Prošla su tako dva tjedna kada se starica ponovo polakomi. Šalje starca opet k ribici jer ovoga puta želi biti svijetla carica. Starac joj govori da je nerazumna i da prestane sa svojim prevelikim zahtjevima, ali ona ne odustaje. Iz već jako crnog mora, ponovo će izaći zlatna ribica te će starcu ispuniti i tu želju.
Tako je starica postala i bogata i moćna carica koja živi u dvorcu i služe joj sluge. Ona tjera starca iz dvora, a svi mještani mu se smiju. Sluge ga skoro i ubiju, a narod priča o tome kako se jadan starac uopće drznuo ući na dvor.
No, starica nakon nekog vremena ponovo poludi i sada želi postati vladaricom cijeloga mora, a da joj zlatna ribica uz to bude i stalno na usluzi.
Jadac starac se tada ponovo uputi na more, a tamo je već velika oluja. Starac pronalazi ribicu i prenosi joj još jednu želju svoje žene. Ribica sada ništa ne odgovori, samo mahne svojim perajama i zaroni u duboke more.
Iako ju je starac još dugo čekao, ne znajući što se dogodilo, ribica nije došla. Kada se vratio kući, ugledao je ponovo svoju staru i trošnu kolibu, a pored nje i svoju siromašnu ženu koja ga je čekala uz napuklo korito.
Pogledajte i video lektire Bajka o ribaru i ribici!
Aleksandar Sergejevič Puškin
Aleksandr Sergejevič Puškin rođen je 26. svibnja 1799. godine. S očeve strane bio je potomak ruskog plemstva, a s majčine strane imao je afričko podrijetlo. No, rođenjem Aleksandra, obitelj je postupno izgubila većinu svog bogatstva i utjecaja, pa su svedeni na položaj nižeg plemstva. Aleksandrov obiteljski život bio je daleko od idealnog. Otac mu je bio dominantant čovjek koji je često ostavljao suprugu i dijete same kako bi se okušao u potrazi za svojim društvenim ambicijama.
Između 1811. i 1817. godine Puškin je pohađao posebnu školu za privilegiranu plemićku djecu. Puškin nije bio baš dobar učenik, ali su mu sjajno išle francuska i ruska književnost.
Nakon završetka škole, Puškin je vodio divlji i nediscipliniran život. Između 1814. i 1817. godine, za vrijeme školovanja, napisao je oko 130 pjesama. Većina njegovih djela napisana je između 1817. i 1820. godine nisu objavljena jer su se njegove teme smatrale neprimjerenima.
Puškin je 1820. dovršio svoju prvu pripovjedačku pjesmu Ruslan i Ljudmila, a prije objave samog djela u lipnju 1820. godine, Puškin je protjeran na jug Rusije zbog političkog humora koji je izrazio u svojim ranijim pjesmama.
Nakon 1830. godin Puškin je pisao sve manje i manje poezije. Oženio se s Natalijom Gončarovom 1831. godine. Rodila mu je troje djece, ali par nije bio sretan. Njegova nova supruga imala je mnogo drugih obožavatelja. Izazvao je jednog od svojih obožavatelja na dvoboj koji se dogodio 26. siječnja 1837. godine
Najpoznatija Puškinova djela: Ruslan i Ljudmila (1804–1857), Jevgenij Onjegin (1833.), Boris Godunov (1825.), Bajka o zlatnom pjetliću (1834.), Bajka o ribaru i ribici (1833.), Bajka o caru Saltanu (1831.)
Puškin je ranjen u dvoboju i umro 10. veljače 1837. godine
Odgovori