Antigona je predstava/djelo od velikog povijesnog značaja. Sofoklo ju je napisao 441. godine pr. Kr., a ona je, uz nekoliko izvanrednih predstava, izdržala test vremena i postala klasik te sastavni dio lektire. Kroz ovu predstavu legendarni grčki dramatičar uvodi niz arhetipskih i dinamičnih likova od kojih jedna ima čast da predstava dobije ime po njoj – Antigoni. Kako biste razumjeli nijanse arhetipskih likova, za razliku od činova, moramo primijetiti promjenu perspektive i razvoj lika. Likovi u činovima ne odskaču od svog stava i ideja.
Oni ostaju dosljedni tijekom cijele priče i obično su ponavljajući segment u većini književnih djela kao sredstvo za razvijanje naracije kroz poznate kontekste. Arhetipski likovi, međutim, razvijaju se napretkom naracije, mada mogu biti i, u principu, oni koji se ponavljaju. Arhetipski likovi nalikuju obrascima ljudske prirode, kako ih se univerzalno doživljava.
Predstava je smještena u grad Tebu i usredotočena je na Antigoninu posvećenost onome za što vjeruje da je ispravno i posljedicama njezina zalaganja i djelovanja. Zaplet se dijeli s novim vladarom, Kreontom, koji vjeruje u svoje pravo da radi okrutna i nečasna djela usprkos savjetima svojih savjetnika. To mu zauzvrat donosi gnjev Bogova, izvodeći odgovarajuću presudu i njegov uvod u očaj. Cjelokupna predstava i iskustvo čitatelju unose novu dimenziju morala i pravde.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Dramatičar koristi Zbor u pružanju konteksta koji prethodi sceni otvaranja predstave. Zbor predstavlja dvojicu braće Antigone, Polinika i Eteokla, u borbi za vlast u Tebi. Bitka rezultira i njihovom propašću i proglašenjem novog kralja, Kreonta, koji favorizira Eteokla, a odbacuje njegovog brata kao izdajnika svoje domovine.
Za potpuno shvaćanje ovog djela potrebno je znati priču koja je prethodila ovim događajima, a možete ju pročitati ovdje – uvod u kratak sadržaj i priču o Kralju Edipu.
Prvi čin
Antigona i njezina sestra Izmena predstavljene su u uvodnoj sceni, a obje se mogu opisati kao arhetipski i dinamični likovi pripovijesti. Prvo se pojavljuju u razgovoru o sudbini svog pokojnog brata, Polinika. Antigona želi da joj Izmena pomogne pokopati brata, ne poštujući novog vladara, Kreonta i njegov novi akt kojim proglašava da će svi koji pokušaju dati počast pogrebnih obreda tijelu Polinika biti kamenovani.
Užasnuta od ideje kazne i progona, Izmena uskraćuje sestri bilo kakvu pomoć. Nadalje se prisjeća gubitka koji je prethodno zadesio njihovu obitelj zbog prokletstva Edipa i pokušaja zaustavljanja Antigone, ali u konačnici i uspijeva. Hemon, Kreontov sin i Antigonin zaručnik, sada stupa na scenu, a Antigona mu izražava sumnju da će se udati za njega, zbog okrutnosti koju je pokazao njegov otac.
Hemon nezadovoljan ishodom uskoro odlazi. Izmena ponovno ulazi i saznaje Antigonine namjere da svog brata zakopaju na dnevnom svjetlu i zgraža se na tu pomisao. No Antigona joj ubrzo otkriva da je već pokopala Polinikovo tijelo.
Drugi čin
U sljedećem prizoru, dramatičar predstavlja Kreonta, antagonista pripovijesti, uz Zbor tebanskih starješina. Pokušava prikupiti odobrenje Zbora za zvjerstva počinjena nad Polinikovim tijelom i uspijeva uvjeriti vođu Zbora, da postupi u skladu s njegovom odlukom. Nestrpljivo ulazi Prvi stražar i daje upute Kreontu da je netko sahranio Polinika bez njihovog znanja.
Kreont djeluje bijesno i naređuje stražaru da privede odgovornu osobu ako se ne želi suočiti s vlastitom pogibijom, pa čak optuži stražara da je sudjelovao u primanju mita. Stražar odlazi smjesta pronaći počinitelja.
Treći čin
Nakon kratkog vremena primjećuje se Zbor koji odaje počast Bogovima, a prekidaju ih Stražari koji ulaze u sobu prijestolja vodeći sa sobom Kreontovu nećakinju, Antigonu. Prvi stražar tvrdi da su nakon povratka na mjesto ukopa uklonili pogrebne obrede s leša i uhvatili Antigonu u činu ponovnog pokopa tijela.
Saznavši za incident i identitet počinitelja, Kreont se pobrine da situacija ostane privatna te pošalje stražare van. Kad se suoči s njim, Antigona priznaje zločin bez naznake kajanja. Nadalje, ona hrabro izražava nemoral njegova zakona i opravdava svoje postupke. Kreont, iako bijesan, shvaća da je Antigona vrijedna za vladavinu Tebe, jer njezin brak s Hemonom nosi više stabilnosti i mira od smrti.
Naglašava da je, zbog toga što je Edipova kći, ne stavlja iznad zakona i nalaže Antigoni da se vrati u svoj krevet, javno objavljujući da je bolesna, u pokušaju da riješi situaciju. Ali Antigona ne odskače od svoje pravednosti, rekavši da će radije umrijeti nego da vidi Polinikovo tijelo nezakopano i ostavljeno kao hranu lešinarima i da će se vratiti samo onome u što vjeruje.
Kreont, u konačnom pokušaju da spasi situaciju, pokušava uvjeriti Antigonu u kolektivno neprijateljstvo njezine pobunjeničkoj braći. Objašnjava kako su učinili njene roditelje nesretnima i kako je Polinik, ne mogavši naći rješenje da preuzme prijestolje svom bratu, poveo vojsku Arga, samo da ostvari želju smrti svom bratu zbog uskraćene vladavine. Dosljedno tome, i Eteoklo je planirao svrgnuti očevo prijestolje. Oba su bili zločinci, a Kreont je podržao samo Eteokla jer je njegov leš ostavio u sofisticiranijem stanju od suparnikovog. Kreont tada preporučuje Antigoni da se brzo oženi njegovim sinom, ali Antigona je ostala samo omamljena zbog nedavnih otkrića.
U sljedećem prizoru Izmena ulazi u sobu i ispituje je Kreont. Priznaje da je počinila zločin, pokušavajući se vezati za istu sudbinu kao i njezina sestra. Antigona, međutim, pokazuje ljutnju prema njoj i optužuje ju da laže. Antigona nastavlja dalje ismijavajući Izmenine sposobnosti u nadi da će je zaštititi od Kreonta. Ali kad Izmena prijeti da će sama pokopati Polinika, Antigona moli Kreonta da nju ne uhiti i da je samo ona sudjelovala u ovom činu. No bez obzira na Antigonine napore, Kreont naređuje da se obje žene odvedu u zatvor dok on ne izrekne svoju konačnu presudu.
Četvrti čin
Hemon stupa na scenu i najprije se slaže s ocem, Kreontovim željama, ali ubrzo poručuje da Antigonu treba poštedjeti jer je ona prikupila značajnu količinu podrške od običnih ljudi. Zbor ga prekida i slaže se s njim. Ali Kreont je svjestan da je Antigonin zločin dospio u uši javnosti, i ako želi poštovati njegov zakon, mora provesti progon.
To, međutim, ne zadovoljava Hemona i želi vidjeti da je njegova zaručnica slobodan. To dovodi do velike svađe između njih dvoje i završava s Kreontom koji prijeti da će ubiti Antigonu. Ljut zbog nedoličnog ponašanja svog oca, Hemon obećava da ga više nikada neće vidjeti.
Peti čin
Kreont izjavljuje svoju odluku da će poštedjeti Izmenu i zaštititi Antigonu unutar pećine u kojoj će ona gladovati do smrti. Čini se očajna, ne pokazuje otpor i izvlači se iz boravišta. Ona žali što ne može doživjeti bračni život i umire zbog svog moralnog kodeksa i moli Prvu stražu ispred svoje ćelije da dostavi poruku Hemonu kao njezinu posljednju želju. Zbor ubrzo objavljuje da je Kreont na redu da naiđe na tragediju.
Šesti čin
Razvojem sljedeće scene dramatičar unosi značajan lik u narativu – Tiresiju, slijepog proroka, koji donosi proročanstvo Kreontu. Proročanstvo slijedi temu pravednosti jer se zalaže za kažnjavanje Kreonta zbog njegove okrutnosti i zvjerstava. Svojim ulaskom, prvo primjećuje kako su Bogovi nezadovoljni Kreontom, te spominje njihovu nespremnost da prihvate molitve ili žrtve iz cijele Tebe, jer je odbio dati Poliniku pravi pokop.
Kreont odluči da mu ne vjeruje i optuži ga za beskrupuloznost, što dovodi do toga da Tiresija proriče da će cijela Grčka prezirati Kreonta i da će vidjeti smrt vlastitog sina zbog posljedica njegovih zla. Nakon takvih događaja, Zbor savjetuje Kreontu da pusti Antigonu i pruži bratu čast pravilnog ukopa. Tada konačno obnavlja svoja osjetila i pristaje na to.
Sedmi čin
No na nezadovoljstvo mnogih, dolaskom glasnika, Zbor je ubrzo obaviješten da je Antigona iz frustracije i beznađa oduzela sebi život.
Kad Kreont stigne u pećinu, vidi Hemona kako se muči u sebi, tugujući zbog gubitka svoje zaručnice. Ogorčen je pogledom na Kreonta, jer ga optužuje za svu svoju bijedu i pokuša ga ubiti. Ne uspijeva, i dok njegova frustracija dosegne prekretnicu, okreće mač na sebe i ubija se vlastitim rukama, ispunjavajući proročanstvo slijepog proroka.
Kreontova supruga i Hemonova majka, Euridika, ubrzo saznaje vijest o smrti svog sina i nestaje u palači.
Kad Kreont uđe u palaču noseći mrtvo tijelo svoga sina, drugi glasnik ga obavještava da Euridika nije mogla podnijeti gubitak svog sina i da je sebi oduzela život. Glasnik također otkriva da ga je prije smrti proklela zbog toga što joj je oduzeo sina. Kreont, sada slomljen, konačno priznaje svoja nedjela.
Shvaća da je izgubio sve što mu je dragocjeno jer je smatrao da je njegova volja superiornija Bogovima. I predstava se povlači s propovijedi Zbora “Iako bogovi kažnjavaju ponosne, kazna donosi i mudrost”.
Pogledajte i video lektire Antigona!
Sofoklo
Sofoklo je bio drevni grčki dramatičar, rođen u Kolonu kod Atene, u Grčkoj 496. godine prije Krista. Bio je visoko obrazovan i jedan je od tri poznata grčka tragičara koji su svoja djela prikazivali kroz igrokaze. Iz drevne enciklopedije iz 10. stoljeća, saznajemo da je Sofoklo napisao 123 predstave od kojih imamo 7 cjelovitih predstava.
Sudjelovao je u natjecanjima i u njima pobijedio dva popularna dramatičara Eshila i Euripida.
Njegove najpopularnije drame poznate i kao Tebanske predstave su Kralj Edip i Antigona. Svoje je umjetničko putovanje započeo 468. godine prije Krista, osvojivši nagradu za svoju predstavu ostavivši tako iza sebe Eshila koji mu je bio najveći konkurent. Doprinio je mnogim inovacijama grčkom stilu izvođenja predstava. Jedan od njegovih napretka bilo je predstavljanje trećeg glumca, što mu je dalo priliku da stvori i razvija svoje likove na mnogo dublji način.
Najpoznatija djela: Ajant, Antigona, Trahinjanke, Kralj Edip, Elektra, Filokate i Edip kod Kolona
Sofoklo je umro u devedeset prvoj godini, a tijekom svog života svjedočio je mnogim poznatim događajima, uključujući pobjedu Grka u Perzijskim ratovima i Peloponeski rat.
Odgovori