Voda je pripovijetka Vladimira Nazora s autobiografskim elementima. Pripovijetka je dio Bračkog ciklusa, koji se sastoji od 37 priča podijeljenih u tri zbirke. Cijeli ciklus razdijeljen je na dva dijela, od kojeg prvi čini lirska proza, a drugi dio ciklusa sadrži memoarsku prozu s pričama iz autorovog djetinjstva. Drugi dio ciklusa nastao je nakon Drugog svjetskog rata i veoma slikovito dočarava raznolikost života stanovnika otoka Brača i njihovu svakodnevicu u 19. stoljeću. Voda pripada zbirci Priče s ostrva, objavljenoj 1927. godine.
Voda po radnji i lirskim opisima pripada mediteranskoj kulturi. Glavni lik Vlado (sam pisac) sa svojom obitelji i ostatkom mještana Velog sela prolazi agoniju zbog neimaštine vode. Ljetni mjeseci na dalmatinskim otocima znali su biti veoma teški, jer ne samo da ljudi ostaju bez pitke vode, nego i urodi ne uspijevaju, a ugibaju i životinje. Jedini način dopreme vode u takvim situacijama je tzv. “bunar-lađama”, s kojih se voda razdijeli mještanima.
Općenito siromaštvo i suša koji su na otoku zavladali među ljude su posijali sjeme zlobe i divljaštva. Stoga Nazor umjesno povezujući povijesno, biblijsko i tradicijsko povremeno referira na Noin potop. Profeta, stari svećenik, citira Bibliju i navodi upravo epizodu o potopu. Stječe se dojam da sam pisac kroz njega kritizira zloću i ponašanje ljudi i kao da predlaže Božju kaznu sličnu potopu. Iz pripovijetke saznajemo što su ljudi tog podneblja radili, kako su se prehranjivali (vinogradi, maslinici), ali i kako su govorili. Naime, većina pripovijetke napisana je standardnim književnim jezikom, no u dijalozima do izražaja dolazi lokalna čakavština, što djelu daje iznimnu autentičnost.
Tema djela je dvostruka, s jedne strane radi se o općenitoj suši koja donosi nevolje stanovnicima otoka, a s druge strane, ista ta suša onemogućava Vladinom ocu da ga pošalje na školovanje u grad. Poveznica svih nevolja je tako voda, kao glavni motiv djela. Simbol vode, koja na kraju, ironično dolazi u preobilnim i neočekivanim količinama (tuča), u djelu se proteže kao spasitelj koji će saprati grijehe mještana. Ipak, toliko očekivana kiša uništi njihove usjeve do kraja i ostavi selo u još većem jadu i siromaštvu. Vladin otac se na kraju djela odlučuje ipak sina poslati na školovanje u grad, kako bi ga maknuo od svega toga što se u selu događa.
Književni rod: epika. Književna vrsta: pripovijetka. Vrijeme radnje: ljeto, krajem 19. stoljeća (piščevo djetinjstvo). Mjesto radnje: Velo selo (mjesto na otoku Braču). Tema djela: suša na otoku i borba mještana s nedostatkom pitke vode; zgode iz djetinjstva glavnog lika Vlade. Ideja djela: prikaz djelovanja mase jednom kada se nađu u po život opasnoj situaciji.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + najvažnija pitanja i odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Radnja pripovijetke počinje u ljeto, u vrijeme velike suše u Velom Selu na otoku Braču. Tri mjeseca nije padala kiša što je izazvalo nedostatak pitke vode. Stanje je postalo alarmantno kada je stoka počela ugibati od žeđi.
Do tada su vodu kupovali u udaljenim gradovima na otoku, ali posvuda je bilo teško sada nabaviti vodu. Starješine sela izmolile su od vlasti da im pošalju bunar-lađu iz Pule s vodom.
Vladin otac boji se za svoj vinograd i da neće moći poslati sina na školovanje u grad, a rujan se bliži. Vlado će biti smješten kod tetke, što će olakšati troškove života, ali svejedno će biti financijski podnošljivije ako vinograd rodi. U isto vrijeme i u selu vlada bijes zbog suše, pa se otac boji i da ne dođe do nemira među mještanima zbog toga.
Otac se sjetio svog djetinjstva i slične suše kada se po selu pronio glas da su bogati skrivali pune bunare vode. To se pročulo i ljudi su počeli provaljivati u kuće i otimati vodu. Bilo je to nepamćeno divljaštvo i zloba koji su vladali dugo, dok se selo nije oporavilo. I tada su ljudi čekali bunar-lađu, koja je došla prekasno jer su se već svi u selu posvađali.
Ubrzo je u selu prošla glasina da lađa ima doći sutra. Rano ujutro svi su se sletjeli do mora s raznim posudama, vjedrima, koritima. Došlo je i staro i mlado, ali i životinje, svi željni vode. Budući da je vrućina bila nesnošljiva, svi su tražili malo hladovine. Narod se skupio i pred Vladinom kućom u potrazi za hladom, ali je postojao strah da ne provale tražeći vodu.
Otac je umirio narod, a Vlado se našao pod prozorom s rešetkama gdje su spavale njegove tri sestrice. Žene su zapomagale za vodom, dizale dječicu do prozora, pa je starija sestra donijela posljednji bokal vode iz kuće i dala im piti.
Vlado se s ostatkom naroda ipak odlučio otići do obale i iščekivati bunar-lađu koju su svi nestrpljivo tražili pogledom. Bilo je tamo i seoskih derana, a među njima i Košće, glavni nevaljalac u selu. On je drugu djecu često varao u igri s novčićima, a taj dan je izgubio, pa je natjerao ostale da provale u jednu kuću govoreći im da tamo ima vode.
U dvorišnom bunaru pak nisu pronašli ništa osim jedne jegulje koju je Košće još prije ubacio. Jegulju su ispekli, ali presolili, pa nakon što su je pojeli, bili su još više žedni. Budući da je izbila svađa, Košće je djecu odveo do Konšiljereve kuće i uvjerio ih da bogataš sigurno ima vode.
No kuću je čuvao navdar (stražar), koji je bio težak iz Malog sela. Budući da je došlo do nemira, a navdar se prijetio puškom, Vladin otac se javio da smiri situaciju. Zamolio je da on i još dva starija čovjeka iz skupine uđu u kuću i provjere ima li vode. Stoga su pošli u konobu tražiti vodu, ali je nije bilo ni tamo. U pravo vrijeme se začulo da dolazi bunar-lađa i svi nahrupiše na obalu.
Ljudi su se željni vode gužvali oko lađe jer je svatko htio što prije doći do vode. Kapetan lađe je pokušao uspostaviti red vičući da će se tako većina vode proliti. Vladin otac opet je nastupio kao glavni autoritet i predložio da se sva voda cijevima ulije u najbliži bunar jer će tako sva voda koju je lađa dopremila biti očuvana i razdijeljena ravnomjerno.
Međutim, ljudi su iz pohlepe krenuli rezati cijevi, ugledajući se na Košću i sva voda je iscurila. Nevoljama nije bilo kraja. Ljudi s druge strane otoka javili su im da se sprema veliko nevrijeme, što je svima bilo olakšanje. Kiša je padala i padala i natopila bunare i usjeve, ali se pretvorila u tuču i uništila ionako slab urod.
Bila je to velika nesreća i za Vladinu obitelj, pa je rekao ocu da ga ni ne mora slati u grad na školovanje. Ali nesreća je samo još više učvrstila oca u odluci da sina pošalje s otoka jer nije htio da ostaje u toj neimaštini i zlobi ljudi.
Pogledajte i video lektire Voda!
Vladimir Nazor
Vladimir Nazor rodio se 30. svibnja 1876. g. u mjestu Postirama na otoku Braču. Smatra se jednim od najplodnijih pisaca koji je iza sebe ostavio velik broj djela. Ubraja se među najplodnije hrvatske pisce.
Na otoku je završio osnovnu školu, a nakon toga je upisao gimnaziju u Splitu. Nakon završetka srednje škole, odlučio je studirati prirodne znanosti, pa je krenuo put Graza i Zagreba. Poslije školovanja zaposlio se kao profesor u Zadru, a radio je i u drugim mjestima poput Kopra i Pazina.
Tijekom Drugog svjetskog rata odlučio se pridružiti antifašistima i zajedno s Ivanom Goranom Kovačićem postati partizan. Kada je rat završio odlučio se posvetiti drugim aktivnostima, pa se tako više orijentirao na pisanje.
Pisao je romane, putopise, i dnevnike, pripovijetke i epske pjesme. U svojim je zbirkama pjevao o čovjeku, zemlji i pritom se radovao mnogim ljepotama vjerujući u snagu slavenskog čovjeka. Za vrijeme života nije želio odustati od toga da dobro uvijek pobijedi. Svoje razmišljanje je potvrdio djelima poput “S partizanima”i “Pjesme partizanke”.
Najpoznatija djela su: “Veli Jože” (pripovijetke), “Pastir Loda” (roman), “Medvjed Brundo” (epski spjev). Napisao je i zbirke lirike: “Hrvatski Kraljevci” i Slovenske legende”. Vladimir Nazor je puno pisao za djecu, pa se ističu: “Min-Čan-Lin”, “Dupin”, “Bijeli jelen” s igrokazima “Pepeljuga”, “Pionir Grujo” i “Crvenkapa”. Umro je u Zagrebu 1949. godine.
Autor: I.D.
Odgovori