Tko je bila Marija Jurić Zagorka? Žena koja je svojim riječima rušila predrasude, prkosila pravilima i pisala povijest. Govorila je otvoreno kad su se svi drugi bojali reći istinu. Kako? Kroz novinarstvo, književnost… i svoje fantastične knjige.
Hrvatska spisateljica koja je toliko bila misteriozna da joj se ni datum rođenja nije znao. Istraživanjem arhiva, otkriveno je da je Marija Jurić Zagorka rođena 2. ožujka 1873. u selu Negovec kraj Vrbovca.
Marija je odrasla u obitelji koja nije mogla predvidjeti da će njihova kći postati jedna od najvažnijih figura u povijesti Hrvatske.
U 19. stoljeću žene nisu imale glas… ali Marija je svoj iskoristila. Nisu je zaustavili ni siromaštvo ni društvene norme – imala je samo jednu misiju: mijenjati svijet.
Njezina obitelj, iako imućna, nije bila sretna. Zagorka je odrasla uz dvojicu braće i sestru Dragicu. Otac, vlasnik imanja Golubovec, želio je kćeri pružiti obrazovanje, čak ju poslati na studij u Švicarsku, ali majka je za nju imala drugačije planove – udati ju rano.
Već kao djevojčica, Marija je pokazivala iznadprosječnu inteligenciju i kreativnost. Sanjala je da postane glumica, ali sudbina je imala za nju u planu nešto drugo. Nakon nesretnih obiteljskih okolnosti, odustala je od formalnog obrazovanja i odlučila postati – poštarica! Ali, kako to inače bude, život je za nju imao daleko veće planove.
Kao da već kao mlada žena nije imala dovoljno izazova, majka ju je u 18. godini prisilila na brak s mađarskim željezničarom Andrijom Matrajem koji je bio 17 godina stariji od nje.
Bio je to brak bez ljubavi, ali s puno drame. Muž, koji je bio strastveni zagovornik mađarizacije, nije imao razumijevanja za njenu ljubav prema domovini. Ali Zagorka nije bila žena koja bi se podredila mužu.
On je doduše pokušao “unovčiti” njen talent za pisanje na mađarskom jeziku, a Zagorka ga je oštro odbila. Svojim odbijanjem da ju se iskorištava izazvala je pravu dramu i revoluciju u kući. Brak je završio njenim bijegom od muža, pa je Marija je nastavila svoju borbu sama.
Zagorka nije bila žena koja bi se mirila s nesrećom. Nakon što je napustila supruga, prvo je pronašla utočište kod ujaka u Srijemskoj Mitrovici, a zatim se zaputila u Zagreb. Uz pomoć oca pokrenula je rastavu braka, ali je proces bio sve samo ne jednostavan. Majka, umjesto da stane na kćerkinu stranu, svjedočila je protiv nje, što je omogućilo bivšem suprugu da izbjegne plaćanje alimentacije i vraćanje Mariji njezine imovine. Marija je ostala bez svega.
Ali, njezin ljubavni život nije stao na prvom braku – kasnije se udala za kolegu novinara Slavka Vodvařku. Taj brak, daleko od očiju javnosti, trajao je četiri godine, od 1910. do 1914., ali ni on nije bio njena srodna duša. Zagorka je, čini se, bila predodređena da se više voli boriti za svoje ideje nego tražiti sreću u brakovima.
Samo nekoliko godina nakon što je započela novinarsku karijeru, Marija je postala sinonim za borbu protiv nepravde!
U listopadu 1896. godine Marija Jurić Zagorka napravila je svoj prvi veliki korak u novinarstvu. Njezin prvi članak, nazvan “Egy Percz” (Jedan časak), bio je objavljen u Obzoru, i to anonimno. Taj je tekst bio odraz njezina rodoljubnog žara i društvenog revolta, što je odmah privuklo pažnju. Da, Marija je pisala na mađarskom jeziku, unovčila je svoje znanje, ali ne onako kako je njen bivši suprug htio.
Zahvaljujući preporuci biskupa Josipa Jurja Strossmayera, dobila je priliku raditi u redakciji Obzora kao referentica za mađarsko-hrvatsku politiku.
Ali ništa nije bilo jednostavno – kako je bila žena, smjestili su je u posebnu sobu, daleko od očiju posjetitelja i dopustili joj da piše samo anonimno. Ova je diskriminacija vrijeđala Zagorku, ali ju nije slomila. Naprotiv, potaknula ju je da se još više bori.
Njezin dolazak u redakciju nije prošao bez otpora. Ravnateljsko vijeće se protivilo jer su strahovali da će ugled Obzora znatno pasti ako se sazna da “žena radi kod njih”. Ali, Strossmayer je stao na njenu stranu i dokazao da je i on bio istinski pionir borbe za ženska prava. Tako je Zagorka, unatoč svim preprekama, službeno primljena kao politička suradnica i započela svoj uspon u novinarskom svijetu – uspon koji će ostaviti trag u povijesti.
U jednom trenutku su je osudili zbog njenih političkih članaka i mogla je posustati. Ali nije. Bila je osuđena i stavljena u okvire. Ali nije prihvatila pravila. I umjesto da je slome, suđenja su je samo učinila još odlučnijom. Ona nije bila samo pisac, bila je borac!
Marija Jurić Zagorka cijelog je života dokazivala da nije obična žena svog vremena – bila je prava sila prirode. Pisala je i izvještavala s političkih bojišnica, od Sabora u Zagrebu do dvorova u Budimpešti i Beču. Aktivno se borila protiv mađarizacije i germanizacije, glasno i hrabro se suprotstavljala svima koji su ugrožavali hrvatski identitet.
Godine 1896., dok su urednici Obzora bili pritvoreni, Zagorka je sama preuzela uređivanje lista te je pokazala nevjerojatnu energiju i sposobnost. Nije stala na tome – pokrenula je prvi časopis u Hrvatskoj namijenjen isključivo ženama, Ženski list, kojeg je uređivala od 1925. do 1938. godine, a kasnije i časopis Hrvatica. Ali, usprkos svom uspjehu, često je bila metom podsmijeha i poniženja.
Kao urednica Obzora, surađivala je s uglednim publikacijama poput Vijenca i sarajevske Nade. I dok je bila nezaustavljiva u novinarstvu, njezin književni talent počeo je privlačiti pažnju. Prvi roman “Roblje” (1899.), izašao je u Obzoru zahvaljujući podršci biskupa Strossmayera. No, njezina književna avantura započela je još 1886. crticom “Pod sljemenom” u časopisu Bršljan.
Pravu čitateljsku slavu donio joj je ciklus povijesnih romana “Grička vještica” (1912.-1914.), koji je publika obožavala, dok su ga književni kritičari uglavnom ignorirali. No, čitatelji su nestrpljivo iščekivali svaki novi nastavak njezinih romana koji su izlazili u najvažnijim hrvatskim novinama i časopisima, poput Malih novina, Jutarnjeg lista, Obzora, Ženskog lista i Hrvaticе.
Na nagovor biskupa Strossmayera, Zagorka se posvetila povijesnim romanima i dramama te je tako iza sebe ostavila dvadesetak djela koja su izlazila od 1912. do 1953. godine. Iako nije pristajala uz književne standarde svog vremena, njezina su djela osvajala srca čitatelja i osigurala joj mjesto među velikanima hrvatske književnosti.
Njezino najpoznatije djelo, “Grička vještica”, više je od romana. To je priča koja vam daje osjećaj da možete sve – boriti se, voljeti, biti hrabar. Žena koja je bila na margini, postaje heroina koja prkosi! A sve to kroz maštovitu priču koja je oduševila čitatelje.
Procjenjuje se da je napisala oko 35 romana, iako neki nisu dovršeni. Unatoč ovoj impresivnoj brojci, kritika je nije štedjela. Njezini suvremenici, poput Gjalskog, nazivali su njezine knjige “šundliteraturom za kravarice” i omalovažavali njezin novinarski rad. Čak ni sama Zagorka nije uvijek bila zadovoljna svojom književnošću.
Književnik Pavao Pavličić vjerojatno je najbolje izrazio ono što Zagorka znači za hrvatsku kulturu. U knjizi “Rukoljub: pisma slavnim ženama” (1995.), napisao je: “Vi ste uranili u svemu, i možda bi tek ovo bilo pravo vrijeme za vas; a mi smo tek danas svjesni koliko nam je potrebno ono što ste nam vi mogli dati.”
I zaista, Zagorka je bila žena ispred svog vremena – neustrašiva, uporna i uvijek vjerno uz svoje čitatelje.
Iako se povukla iz javnog života, njezina borba nije prestala.
Marija Jurić Zagorka preminula je 29. studenoga 1957. godine u Zagrebu. Posljednje počivalište pronašla je 4. prosinca iste godine na zagrebačkom Mirogoju, u arkadama gdje počivaju zaslužni građani, čime je i u smrti priznata kao jedna od velikana hrvatske povijesti.
I dan-danas, Marija Jurić Zagorka nije samo književnica, ona je simbol promjena, borbe i odvažnosti. U njenim romanima, u njezinoj hrabrosti, mladima se otvara svijet – svijest o tome da nikada nije kasno za borbu.
Nije bila samo žena svog vremena – ona je bila žena za sva vremena. Njezina snaga bila je njezina riječ, a njena borba za slobodu i ravnopravnost traje do danas. A njezino naslijeđe? Ono živi u svakome tko se bori za svoje mjesto u društvu.
I zato, ako nešto možete naučiti od Marije, to je da se nikad ne bojite reći svoju istinu. Jer, možda ćete baš vi biti sljedeći koji će promijeniti svijet.
Odgovori